Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dzepko

Marketing

Referendum

Ovo je politički post od strane razočaranog građanina Srbije koji je sada sasvim siguran da će, ako mu se ikad ukaže prilika, otići ili u Portugal ili u Englesku da živi i umre daleko od ove zemlje idiota.

Postoji priča da je Bog jednog dana na nekoj poljani okupio sve narode ovog sveta sa željom da ih sasluša i da im ono za čim najviše žude. I tako su se redom ređali narodi - Japanci su želeli marljivost i dobili je, Amerikanci snagu i dobili je... I tako su svi narodi sveta dobili šta su želeli, a na poljani je ostalo nešto malo sveta koji se nešto žučno raspravljao. Bog se začudi i upita anđele ko su ti ljudi. Oni mu odgovoriše i rekoše mu da su to Srbi. On ih upita šta oni to rade, a oni odgovoriše - biraju... I tako do dana današnjeg svi narodi imaju šta su hteli, a Srbi imaju izbore...

Juče i danas je u Srbiji održan referendum na kome je pitanje bilo: "Da li ste za potvrdu predloga Ustava?" Da bi se predlog usvojio potrebno je da na birališta izađe više od 50% upisanih glasača.

I Ustav je prošao. Sramota me je na koji način je prošao.

Prvo, retkost je da se bilo kakvi izbori održavaju tokom dva dana. Ko će čuvati kutije preko noći, prvo je pitanje koje svakome pada na um? Drugo, Republička izborna komisija (RIK) donese odluku da 'nije važno ako se u glasačkim kutijama nađe višak listića'... Hahahaha, pa jel mene neko ovde zajebava, nije važno ako ima viška listića!? Pa što onda izlazimo, može se naći jedno 4 miliona viška listića u kutijama i to onda nije bitno... O zemljo otvori se i progutaj me, ne mogu više da izdržim među lopovima i hohštaplerima.

Prvog referendumskog dana izašlo je samo 18% građana, što je već lagano alarmiralo aktuelnu vlast koja je na sva zvona propagirala ovaj Ustav, koristeći u te svrhe i muzičare, književnike, pa i sportiste, uključujući tu i onog mog nesrećnog 'rođaka' od tenisera. Tokom drugog izbornog dana kreće agresivna medijska kampanja, čak i patrijarh Pavle poziva građane da glasaju (sa čim nikako ne mogu da se složim - crkva treba da je odvojena od politike i od države, pa nismo u srednjem veku, majku mu). Nezvanično saznajem, a moji izvori sežu vrlo, vrlo visoko, da je od RIK-a stiglo obaveštenje da svi moraju da 'glasaju'... Kasnije dobijam i potvrdu da je to istina - jedna osoba mi je potvrdila da je u biračkom spisku na određenom biračkom mestu u Kosovskoj Mitrovici videla zaokruženo moje ime... Šta to znači? Pa to znači da su ljudi koji su bili u tom biračkom odboru zaslužili Nobelovu nagradu za fizičku pošto su prvi na svetu izumeli teleporter i iz Beograda, u kome sam ja bio u protekla dva referendumska dana, teleportovali me pravo u Mitrovicu, gde sam ja glasao, a zatim me vratili u Beograd, pravo ispred TV-a, gde sam se ja nervirao što Livorno ne može da pobedi Empoli i što sam prokockao 20 evra... Jedino me malo kopka što ne znam šta sam zaokružio, da ili ne...

Šalu na stranu, falsifikovali su moj glas. Falsifikovali su glas mnogih. Osećam se prevareno. Hoću da odem odavde.

Mislio sam da se nešto promenilo u proteklih 6 godina kako Miloševića nema, ali sam pogrešio. Milošević je krađom glasova dobijao sve izbore od '96.-e pa naovamo i svi smo se protiv toga bunili. Sad oni isti koji su se protiv toga bunili to isto rade.

Ja ne znam za njih, ali mene je sramota pred svetom.

I šta sad? Pravićemo se kao da se ništa nije dogodilo, n'est pas? Doneli smo novi Ustav, sve će krenuti nabolje, moji roditelji će konačno dobiti posao, smanjićemo nezaposlenost, ona baka koja svaki dan čeprka po kontejneru će dobiti neki smeštaj gde može dostojno da proživi ostatak svog života... Pokrenućemo industriju, postaćemo prvaci sveta u fudbalu... Nećemo, gosopodo političari. Treba da vas je sramota. Idite negde, ostavite nas na miru, ne kradite nam godine, molim vas...

A kao šlag na tortu, neki debili su u mom rodnom gradu slavili 'pobedu' na referendumu... Pobedu nad kim, pa ovde čak nije bilo ni protivnika?? Ali neka, ti 'super-Srbi' moraju uvek biti pobednici.

O Gospode, daj mi neku mišiju rupu da se neko vreme sakrijem. Tužan sam. Veoma tužan.

(a planirao sam da mi sledeći post bude vezan za uticaj opijata na mušku potenciju, ali mi kreteni nisu dali da to napišem. Odoh da spavam i ništa na svetu ne bih više želeo nego da otkrijem da je sve ovo bio samo jedan ružan san.)

Post je objavljen 30.10.2006. u 00:51 sati.