I evo...suza teče...boli me srce i stvara se još jedan trag na srcu,i neću si oprostit što dala sam sebi da me još netko povrijedi....pa evo ovako,u potrazi za Njim,na mome se putu našao netko u kom sam pokušala pronaći spas,ali bio je sasvim iskren,nježan i dobronamjeran spas...zbilja mi se sviđao,i mislila sam si,naivno vjerovala još jednom,da neće me povrijediti...i ne znam kako,ali je...boli me svaka rana i sada ne želim više voljeti!zašto si morao uništiti i posljednu želju za srećom?i nisam sretna...i tuga i bol opet su uz mene...ali hvala ti što si mi barem na tren pokazao svijetlo na kraju mračnog tunela...hvala ti za svaki tren koji sam provela misleći na tebe,nadajući se opet boljim danima...i ne ne mogu ti to oprostiti,ali koliko god me bolilo bit ću ti prijateljica,naći ću ti nekoga koga ćeš voljeti,ko će biti sretan s tobom!I ne,ne brini,neću ju mrziti,jer učinila je tebe sretnom...znaj,zauvijek ću ti biti zahvalna...i možda izgledat ću jaka,ali prođi pored mene,što brže jer ću se slomiti...i svaka suza bit će moja tuga,ali i radost jer ti ćeš biti sretan.Samo upamti jednu stvar,mogla sam biti najbolje što si ikad imao...no najbolje stvari uvijek ostaju zaboravljene,povrijeđene,i same...
Post je objavljen 29.10.2006. u 23:12 sati.