Je lipo našim profesorima, učiteljima i ciloj ekipi iz tih, i sličnih, ustanova. Dan mrtvih lipo pada u sridu, pa šta će dica , bidna, vračat se u škole nek guštaju još 2 dana. Lako će se gradivo nadoknadit, današnja su dica puno pametna.Nije to njima nikakav problem. Problem je jedino nama, bidnim roditeljima koji ne mogu podnit da im dica guštaju bez njih. Uspila sam , na vrime sam obavijestila šeficu da uzimam godišnji i stoječki podnila prezir ostalih kolega , koji se nisu sitili na vrime rezervitat taj termin. Maloj sam opravdala još jedan dan šta će izostat iz škole , i tako spajamo skoro cili tjedan. Zahvalna sam roditeljima na nekim davno stečenim navikama, iz onih nostalgičnih vremena. Triba spojit sve šta se spojit da, i onda ukrast još koji dan. Ma utekle bi mi i prije iz ovoga grada, ali katamaran vozi samo 3 dana u tjednu, ali ostalim prijevoznim sredstvima mi je tlaka putovat. Kreče se sutra u 4 ure. I sad dolazi onaj najteži dio. Triba otić u grad kupit cviće, sviće,spizu. Susida S. je zamolila da joj kupim neku crnu majcu, bidna žena je u koroti. E sad triba pogodit materijal, veličinu a i cijena mora biti pristupačna. Sinu od tete Lj. je godišnjica braka, pa bi im tribalo kupit neku sitnicu. Maloj M. fali neka knjiga iz fizike i to bi tribala pogledat, a ne mogu ništa ne donit i susidi A. kad mi je poslala dunja i šipaka. Triba se i spakirat, ostavit uredan stan, zalit cviće, otić na poštu nešto poslat.Još moram prijateljici dobacit ključ od stana da mi dođe povirit zeca, dat mu vode i hrane , da bidna beštija ne krepa. Ništa to meni nije problem, kad znam da ću sutra spavat na najlipšem poluotoku, slušat čaglje kako zavijaju i udisat čistu ariju. Svaki dan je razrađen u najsitnije detalje. U utorak imamo radne akcije oko kuće, pa otić na groblje u posjet našim najdražima, šta su nam ovu lipotu ostavili u nasljeđe. Popit kavicu sa prijateljicom. Negdi pronać bundevu i izdubit je , zajedno sa malom. Navečer otić na lignje! Srida je svetac, Bogu hvala, pa se ništa ne može radit. Zato ću se taj dan samo odmarat , gradelavat i ić na lignje. U četvrtak se počinju brat masline. Valjda ćemo uspit sve do nedilje pobrat. Navečer lovit lignje. A u ponediljak se vraćam doma. Rano ujutro. Triba se ić pozdravit sa svima . Da se nebi ko uvridija. Pokupit masline, za doma ispeć, lignje (valjda će se šta ulovit a neće se sve pojist), šipke, mandarine... A Bože moj di sam ja daleko otišla, a još nisam ni pošla. Nadam se samo dobrom vrimenu, da ne moram stajat u kući. A ako bude ovako toplo i u more ću se bučnut. Samo da mogu činit gricule svima onima koji nisu uspili rezervirat termi. Do tada srdačan pozdrav...
Post je objavljen 29.10.2006. u 21:55 sati.