Ignis, zaviri

Draga mi Ignis je rekla kako bi rado zavirila.
U moju kutijicu s nakitom
Sasvim razumljiva želja.
Jedne draguljarke.
Meni tako dragocjene.

Evo, Ignis. Zaviri.
Jer tek je sada - vrijedno zavirivanja.




Kada je na vrhu moje kutijice s nakitom - tvoj dar.
Prekrasan!
Rusalkino jezerce. Koji si upravo ti nazvala - začaranim.
A ova tvoja slika mojega jezerca više je nego čarobna.
Biserni odraz mjeseca. Kapljice vode, zeleno-plave. I žaba. Zaštitni znak mojih jezeraca.

Hvala ti, Ignis!
Kad' sam zavirila u tvoju draguljarnicu i vidjela što si mi namijenila, što si za mene napravila, potekle su mi suze. Od veselja. I vikala sam, barem pola sata:
OOOOOOOOO! Ignis, bože moj, kakva ljepota!

Za mene! Meni! od tebe!
A ti si me već toliko puta darovala. Kumovala mojim jezercima. Hvalila mojega Luckya. Slušala me i čitala pažljivo. Svakodnevno. Od prvoga dana.

Ostalo, u mojoj kutijici za nakit, nije ni izdaleka toliko vrijedno.
To je uglavnom srebro. Koje volim više od zlata.
Poludrago kamenje.
I malo bisera.

Zaviri, Ignis.
Uspjela si mi zaviriti u dušu, pa kako ti onda ne bih pokazala što držim u svojoj kutijici za nakit.

bube i žabe, srebro


lapislazuli, u srebru


malahit


tirkiz


koral


jantar


svjetlo plavi kamen kojem ne znam ime


gorski kristal, meni najdraži kamen


riječni biseri i permuter


Na zadnjoj je slici i kutijica za puder bake Aurele. S malo osušena pudera na dnu.
Ja je ne pamtim napudranu. Pa je to vjerojatno koristila "prije moga vremena".
I taj mi je sasušeni puder dragocjenost.
Pa mu je mjesto u mojoj - kutijici za nakit.

Kutijici koja je sada puna.
Prepuna.
Jer je u njoj tvoj dragocjeni dar.
Draga moja Ignis!
Hvala ti!

Post je objavljen 29.10.2006. u 19:24 sati.