voljela bih znati gdje prestaju snovi,gdje je ruka koja me plasljivo dodiruje uistinu ona koja zeli moju dusu a ne vrat,ona koja ljubi suze,a ne pije gladni sat i tako vjesto iscekuje dno odavno okaljanog kaleza.kako znati kada zivim ono plitko i prozirno a kada sanjam zeljeno?budenje vjestine i zaboravljene magije nije nista vise doli preskakivanja sestog rova iza ponora u kojem licemjeri hodaju zaogrnjeni olovnim kabanicama.kako znam da sada i ove rijeci ne pisem u jednoj od faza sna...ne vidim i ne razumijem razliku izmedu snova i jave kada se ni jedno ni drugo ne ostvaruje.da li bi trebali?nikako.
..pokusavam biti prizemnija,ne,nisam,pokusavam se ne osvrtati,pogled uvijek pobjegne,pokusavam ne oskudijevati intimne solane,no lica su na koncu potopljena.bunari su duboki a ja se ipak bojim da cu ugledati svjetlost.voda je jos na usnama,no zednija sam no ikada.zasto jesti samu sebe kada si okruzen tolikim stakorima koji ce te drage volje pojesti zivu i ne moras se bojati,imaju oni i prijatelje koji ce se rijesiti kostiju.ostat ce samo magija suza i hladnoca saturnalijskih misli.no i to je mnogo uzme li se u obzir sve potroseno na svladavanje,kako ih ljudi vole nazivati,sila zla.o predivne su,uistinu.obecah ovaj post posvetiti onima koje ne zanima koliko bisera secernih kapi potrosim na svladavanje egoisticnih pokusaja zadovoljavanja pravde za koju i dalje ne shvacam da ne postoji ili koliko visoko na ljestvici senzibiliteta osiguravam mjesto vlastitim snagama tolerancije i dozivljavanja.ne,njih to ne zanima,njima nisu vazne ili potrebne bestjelesne cinjenice bez imena i pozadine,one su te koje preko onih najiskrenijih i najdubljih teza i neutemeljenih no tako zarko zeljenih prorocanstava pisu jos ljepse i divnije price,podebljavaju moje ime i nazivaju me legendom,bolno zadovoljavajuce govore kako ne znaju koliko su sretni oni koji se mogu nazivati mojim prijateljima.uistinu fascinirajuce koliko vise i lakse mozes vjerovati onima koje ne poznajes,mozda upravo jer se budi ta enormna zelja da ih upoznas i potvrdis sve vec receno.uistinu je lakse,pa cak i u potpunosti moguce
voljeti jednostavno na temelju rijeci.da li je uopce i potrebno vise,fizicki kontakt,iscrpljujuc pogled kako bi zakljucio cije oci nose tamniju nijansu ili cije usne su popile vise krvi.ne,nije potrebno.nikada nije ni bilo.rijeci te nikada nece razocarati,biti ce upravo sve ono sto zelis da budu i iako ce mozda biti zaprljane i upitne,ti to neces znati i sasvim prekrasno zivjeti u zabludi.ne zelim otvarati oci samo kako bih vidjela sto je istina a sto laz,koliko su duboki oziljci nevjere danas i koliko plitka je gesta navodne ljubavi.rijeci su snaznije,one ili vole ili mrze,ne poznaju ravnodusnost,osjecaju,bez obzira kako,u kojem smijeru,prema pozitivnom ili negativnom polu,krecu se...neki brze,drugi sporije...i dalje trce...korak iza koraka...nesvjesno,povodljivo,opcinjeno,,,sada vec virtuozno iluzionisticki...potrci duso krvava...
Nineth prophecy
Cekaj me ondje gdje tama vlada
Gdje bjelina oprosta bjezi od ocajnih pogleda
Gdje su mirni snovi a izdaja ne boli
Ondje gdje crnu zemlju pohota izdaha voli
Nauci me voljeti,molim te,neka prestane boljeti
Slijedi me jer tvoja sam,jer moj je i tvoj dah
Oni ne vide moje,a ljube tvoje lice
Jer bjelina ih zasljepljuje dok traze demonske ulice
U tami ne vide razliku,ne vide moju cistu i tvoju osusenu priliku
Mozda samo ja vidim crvenilo u ocima
Samo ja sanjam maglu u njihovim nocima
Uvjeri me da to je ona jer lazima okaljana bjezim od sumornih demona
Zasto ne vidis one koji prljaju mi obraze
Ti optuzujes moju sjenu i velicas poraze
Prokletstvo osvaja
Ti nastavljas
Podizes i trazis
Vampirske zudnje i prokletstva djece
Ustreptale duse i vriske pokopane eminence
Jeka te vodi
Pozuri,jos malo,jos samo malo...
Kada purpurna suza nade bestjelesni sat
Kada dvoje ljubavnika zapocne rat
Kada zora nade muze u odajama raja
Kada mjesec pita Sunce ima li kraja
Podigni pogled i poljubi sliku
Skini crnu vrpcu i ugledat ces moju izgubljenu priliku
Tada poslusaj rijeci koje sapcu ti glasno.Poslusaj plac...:
"Sablasne zvijeri trazile su put,
Vragovi prevare crtali su kut,
Andeo smrti trazio je ime,
Zapaljeni snovi crtali su rime.
Svi su znali sve,svi osim nje.
Ona je znala da nije sama,
Ona je voljela i ostala samo bezdusna dama.
Prodala je sve,samo tijelo ne.
Ono je uvijek bilo tvoje.
Sada oceani vjere,vjetra i vatre nova prorocanstva kroje..."
Poslusaj,poslusaj plac...
...vratila se sinoc i ponovno ozivjela sve davno sanjano,podsjetila me koliko je neprocjenjivo moguce nekoga voljeti i uvjerila da tako nesto vise nikada nece prestati...
...samo toliko...
...sretna sam...
...hvala dina,ponovno...predivno hvala...font>
Post je objavljen 29.10.2006. u 19:31 sati.