Marketing
SVE PO STAROM...
Konačno je sve gotovo, odužilo se više no što sam planirala. No tako to ide, kad kreneš u čišćenje poslije krečenja, samo jedna sitnica ti oduzme mnogo vremena. Ali, nije mi žao. Sad se sve blista i sve je uglancano. Pomisao na sjedenje u čistom i sviježem, pijuckanje kave i uživanje u pogledu na interijer - su stvari koje mi daju snagu dok skačem s lojtre i na lojtru, boja kapa po meni, pršti po svugdje... Pomisao da ću napokon sjesti uz kavu i kolače i zadovoljno gledati televiziju i ne razmišljati o ničemu. Tako valjda razmišljaju i ambiciozni ljudi dok stvaraju svoja poslovna carstva - razmišljaju o sebi na jahti od pedesetak metara, sa posadom. O sebi - za volanom kakva bijesna automibila ili sjajne limuzine...
Ja sam doduše skromnija i uživam u malim stvarima. Meni je dovoljno da mi je ugodno u kući, da su svi ukućani siti, frižider pun, rezervar automobila pun također, plaćene režije, da mi čisto miriše garderoba, da se uvalim u kadu tople, pjenušave vode, da pročitam dobru knjigu, pogledam dobar film i napokon najvažnije - da smo svi živi i zdravi.
Možda bih trebala težiti za višim ciljevima? Možda...Bilo bi mi jedno od najvećih zadovoljstava da je većini ljudi tako kao meni - sada u ovom trenutku. Ali nije i to je ono na što u ovakovim trenucima mislim. I onda kad sam najsretnija, uvijek u kutku svijesti pomislim na one koji to nisu. I ne mogu si pomoći. Jednostavno, nisam tip koji će se zavući u pijesak i misliti samo na sebe. No, kao ni mnoštvo drugih, kao pojedinac ne mogu ništa promijeniti.
Eto tako, počela sam filozofirati, ako nastavim, pokvariti ću svoje dobro raspoloženje.
Moji ukućani su tu, oko mene, manje više - Zmaja gleda Harry Pottera, Pajo drijema (umorio se od klofanja tepiha i mog teroriziranja, sve što meni ne ide, istresem na njega), no dobro to podnosi već tolike godine.
Znam da sam ponekad teška sa svojom pedanterijom, volim kad je sve na svom mjestu, ali i "potegnem" kad treba. Mislim da se lakše snalaziti kad ti je sve na mjestu, nego kad vlada anarhija (Nosonjini geni u meni). Nuzgred, idem sad skočiti do Nosonje, da ga malo "stepem" prije Dnevnika. Da malo čujem što je novog kod nas i u svijetu (u Globusu, Feralu, Nacionalu...), što mi Nosonja uporno prepričava, kao da živim na Marsu. No, neću mu kvariti zadovoljstvo, slušam ga, čak se neki puta napravim da čujem - prvi put, da dobije na važnosti...
Dragi moji, nisam u toku, ali piše na naslovnici da komentari sada brže "sjedaju", pa ću probati poslije (ne vjerujem dok ne vidim). Do tada, uživajte u nedjelji...
Post je objavljen 29.10.2006. u 16:29 sati.