Svoju nepoćudnost da bude tu ublažava riječima
ne bih bila tu.
Trese se i bježim dalje.
Mirko je htio jašiti konja. Na kraju je konj jašio njega.
Ja nisam ostao, a prepoznala me samo
po lažnom osmijehu sigurnosti.
Deset godina kasnije,
u Pragu.
Bijedne riječi, samo njezine naborane grudi i moj
plahi pešo. Pokušava ga staviti u usta,
ispada joj na cike.
Smijući se pitamo
a jese sjećaš ono kad smo,
nismo.
Sjećaš li se ičega?
Ničega.
Dobro, ni ja.
Tko si ti?
2004.
Post je objavljen 29.10.2006. u 13:27 sati.