Rekoh mu da ne mora biti tako. Svaki odlučni napor nadvladavanja očaja učinit će idući pokušaj puno lakšim pa tako to odoljevanje mora shvatiti kao dužnost u kojoj nemože dopustiti neuspjeh . Morao sam krenuti za svojim poslovima , ali sam zamolio jednog od svojih pomoćnika da ostane uz jadnog čovjeka neko vrijeme promatrajući nakupljanje depresivnih misli te da ih rasprši svaki put kada zaprijete priviti se uz žrtvu .
Znao sam da ćemo dugotrajnim postupkom postići da se mladi čovjek sam odupre održavajući vlastiti položaj iako je tjekom dugog i kontinuiranog podvrgavanja isprva imao jedva dovoljno snage ostati u borbi .
Moj je mladi prijatelj vodio borbu dva ili tri sata , dok se tamni oblaci nisu razrijedili pa je mladić mogao ostati sam . Stoga mi se pomagač namjeravao vratiti .
Upravo se spremao na odlazak ostavljajući nekoliko jakih i hrabrih misli ohrabrenom čovjeku , spazivši malu djevojčicu u (astralnom tijelu) kako užasnuto bježi pred nekom vrstom goblina konvencionalnog tipa . Brzo se ispriječio upitavši "Što je to ? " Preplašeno je djete potražilo zaklon iza njega pokazujući na demona progonitelja . Pomagač je priznao da mu se njegov izgled nimalo nije dopao .
Bio je pomalo ljut , upućen da prema nečemu takve prirode mora uvijek pokazati hrabro lice .
Stoga je stao pred neman i suprostavio svoju volju njegovoj. Goblin im se nije približavao već je ostao na maloj udaljenosti svijajući se uokolo , škrgutući ogromnim zubima , očito nastojeći izgledati što strašnije .
Kako situacija nije pokazivala nikakvog znaka poboljšanja neofit (mladi pomagač) je postao nemiran , ali je bio upozoren da nesmije agresivno djelovati, već po strogo određenim uputama . Odlučio me potražiti dovodeći sa sobom preplašeno djete . Kretao se polako i oprezno stalno se okrećući prema neugodnom goblinu koji ih je uporno pratio na malenoj udaljenosti .
Istražio sam predmet i otkrio da maleno djete ima česte noćne more iz koji se fizičko tijelo budi u grčevima ,vrišteći . Biće progonitelj bila je neugodna misaona forma privremeno oživljena pomoću vragolastog i zlobnog prirodnog duha nižeg tipa kojemu je užas male djevojčice očito pružao veliko zadovoljstvo i pakosnu ugodu . Sve sam to protumačio djeci , a srditi dječak odmah je okarakterizirao prirodnog duha zlim i izopačenim bićem. Napomenuo sam mu da to nije ništa drugo do igre mačke i miša , da bića na tako niskom evolutivnom stupnju jednostavno sljede svoju nerazvijenu prirodu te se stoga ne mogu zvati pokvarenim .
Post je objavljen 29.10.2006. u 11:44 sati.