Tako mlada, a tako bijesna. Uvijek govorim da obožavam jutra, ona su najljepši dio dana. Ali prvih pola sata nakon buđenja, ne diraj me. Bijesnim iako ne znam zbog čega. Danas će biti prelijep dan. Probudila sam se nešto malo prije deset, a kad pogledam na sat - sad je malo prije deset opet
moram to iskoristiti
Na koju god stranu pogledam kroz prozor, vidim boje jeseni. Jučer je, po meni, počela prava jesen, jer sam imala priliku doživjeti ju malo izvan grada. Padanje lišća sa drveća i to lišća obasjanog suncem. Crveni zalazak sunca i one nesvakidašnje boje. Pravi prizor za romantičare... U jebote, otkad u meni ima romantike?
zaljubljenost treba iskoristiti
Jedna osoba je jučer imala rođendan. Zbog mog nekontroliranog trošenja ovaj mjesec, ostala je bez poklona. Da, grozno od mene, ali lijepa riječ je uvijek bolja od neke poklonjene stvari, jer ostaje u srcu. Uostalom, ko ne bi poželio živjeti 120 godina?
iskorištavajte inspiraciju u pravom trenutku
Veliko nezadovoljstvo nastaje zbog nedostatka novca... Nije sve u novcu. Ali sve se vrti oko novca. Sva sreća da banke olako daju neke brze kredite, zadužuješ se a nisi ni svjestan koliko. Ma... novac je ionako da se troši. Dugove ćemo vraćati, pa ima vremena, godina, a i jamaca
iskoristila sam tu pogodnost
Jedno od pitanja koje mi često postavljaju u zadnje vrijeme je: "kad ću ja naći dečka?" A moj odgovor, koji ne može biti jednostavniji je "kad se najmanje budeš nadala i kad prestaneš tražiti." I to je to. Nema savjeta, nema formule, nema mjesta gdje ćeš ga naći. Jednostavno će doći kad ne budeš o tome razmišljala. Ili možeš nekog zaskočiti i napasti i eto ti frajera - bar taj trenutak
iskoristi ga!
A sad malo o osjećaju kad netko laže, a ti to znaš. Sitnica je u pitanju, ali svejedno se osjećam pobjedonosno, ali u istom trenutku i razočarano. Nije velika stvar, ali ja sam u nju uvjerena, a druga osoba tvrdi drugačije. Ha! Neće mene netko zajebavat!
ali može mene iskoristiti aaaaa... paf
Prije tjedan dana bila sam na Bajaginom koncertu. On i njegovi instruktori su još uvijek u onom razdoblju kad sam ih slušala. Način pjevanja, pokreti, "pjevanje" rukama...a frizurom sam se oduševila
ali kad zapjevaju one stare pjesme... plavi safir, kad hodaš, zažmuri, ruski voz, moji drugovi, verujem ne verujem, godine prolaze, vesela pesma... kad njega ni ne čuješ od publike jer znaju svaku riječ... osjećaji naviru kroz naježenu kožu...
iskoristila sam tu priliku slušati ga uživo nakon skoro dvadeset godina.
Sad nemoj ništa da mi govoriš,
prepoznaću što god da pomisliš,
večeras samo nemoj da me ne voliš,
preboleću što god da učiniš,
učiniću ti sve što poželiš,
večeras samo nemoj da me ostaviš.
U srijedu je neradni dan. Bilo bi lijepo kad bi svaka srijeda bila neradna. Taman u sredini tjedna malo odmora. Ali ko mene pita? Šuti i radi
bliži se trenutak odlučivanja.. hoće li biti pravde ili će posao dobiti oni koji nisu zaslužili, vidjet ćemo. Kad-tad sve se vraća a i plaća. Zemlja je na kraju krajeva ipak okrugla...
I da, skoro zaboravih. Već nekoliko dana ostavljam komentare, ali oni ne ostaju! A zašto? Kažu: Sve se događa sa razlogom. Možda su moji komentari toliko dosadni da mi jednostavno ne daju da ostavim pokoji 
Eto vrijeme isteklo. A sad moram ići, ajd bok 
Post je objavljen 29.10.2006. u 10:34 sati.