HELLO!!!!!!!!!!
evo bas sam nesto razmisljala i shvatila sam da nikada nisam ni rijeci napisala o sportu koji najvise volim na svijetu....to je UMJETNICKO KLIZANJE....mislim da je taj sport povrh svega jedna velika umjetnost koju svatko ne moze provesti u djelo.koliko ljudi zivi na ovome svijetu a koliko ih zna klizati onako stvarno i profesionalno?klizanje je predivan sport koji publiku ostavlja bez daha i rijeci ali je isto tako zatvoreni krug u kojeg mogu samo uci klizaci i njihovi treneri jer sve ono sto publika vidi na ledu,sve one silne nastupe to je samo mali dio cari umjetnickog klizanja...to je samo nagrada za sve sto klizac prolazi (iako nekada moze biti i veliki hladni samar ako se kockice ne posloze kako bi trebale),to je samo mali dio klizackog zivota koji je dostupan oku svijeta,ali sve ono sto se desava "iza kulisa" mogu vidjeti samo treneri i sam klizac.nekada se pitam sto takav jedan sportas mora proci da bi ostvario neki veliki rezultat?koliko odricanja?koliko suza?koliko muke?a opet koliko on s tim dobiva?mislim da dobiva puno vise,da drage moje mlinarice mislim da dobivam puno vise ali i puno toga gubim....da tesko je nekada,da suze nekada teku u potocima,da ima ozljeda i bit ce ih jos (puj,puj,puj) i da nema izlazaka svaki vikend ali ONAJ OSJECAJ NADMOCNOSTI KADA IZADES NA LED I KADA RADIS NESTO STO SVI ONI KOJI SJEDE NA TRIBINAMA NE MOGU I KADA SVI ONI LJUDI GLEDAJU SAMO TEBE I SVAKI TVOJ POKRET E ZA TO JE ZIVIM.....ZIVIM ZA TE TRENUTKE A NE ZA ONE KADA SAM DALEKO,SAMA I TUZNA...oni ce proci i sjecat cu se samo lijepog sjecat cu se samo trenutaka srece i nadmocnosti kada sam stajala na postolju i bila najbolja od svih,kada mi je u ocima sjalo 1. mjesto i kada su svi htjeli cestitati na tako divnom nastupu....mozda ja samo sanjam da je to tako i mozda je takvih trenutaka vrlo malo ali kako cu ikada znati da li je to moj poziv ako ne probam?kako cu biti sigurna da kasnije necu zaliti sto nisam sebi dala sansu?kako cu jednostavno znati?moram probati,moram se nadati,moram ici dalje moram biti nesto vise nago sto bi bila kada se ne bi bavila time cime se bavim,jednostavno si moram dati sansu,moram pokusati,moram ici dalje,moram hvatati svoj cilj i najvaznije MORAM PRONACI SEBE I SVOJ PUT....zato pomozite mi,drage moje mlinarice, kada je tesko i tjesite me ali me i gurajte dalje kada posustajem,u meni budite snagu i postujte moje ciljeva i moje zelje.....jer to sto ja radim je najljepsi sport na svijetu!!!!!!!!!!
p.s.volim vas puno.....
nina pliz mi se javi.......i molim te nadi snagu.....
Post je objavljen 29.10.2006. u 09:26 sati.