Oni koji danas slave rođendan, mogu slavit 25 sati. Super fora, ha?
Mrzim vraćanje sata unatrag. Bit će mrak već u 17. A onda u 16.30. Na moj rođendan već u 16.15. I tako do Svete Lucije, ilitiga 13. prosinca. To je najkraći dan u godini. Od 14. prosinca na dalje svaki se dan mrvicu produljuje. I onda dolazimo do nove promjene: sat unaprijed. To me već veseli...
I tako je danas nedjelja. Vladaju nezapamćene vrućine. Još koji dan pa počinje "studeni" a ljudi još nose kratke rukave. Koma. Totalno nezdravo vrijeme. Svi smo nervozni, napeti...
Djeca pogotovo. Mamicu im njihovu, izludili su me u petak. Svaki mali odmor sam urlala na hodniku. Te se tuku i naguravaju, te trče kao da smo na stadionu, te psuju na sav glas... Za poludit.
Ono što najviše ne volim je bezobrazluk. Kolutanje očima. Podsmjehivanje. Tu dobijam osip po kratkom postupku. I onda očitam bukvicu. Nasamo. Vidjet ćemo ako će upalit. Ako neće, poduzet ćemo drukčije korake.
Ne znam što ćemo Najdraži i ja danas raditi. Ja bih išla nekud. Dosta mi je kuće i ukućana. Imam hrpu toga za napravit, ali baš me briga. Neću biti kući i gotovo!
Za početak idem sjest na bicikl i pedalirat uz reprizu sapunice.
Post je objavljen 29.10.2006. u 08:46 sati.