Marketing
The sad ending of another lost soul...Part 2
Mrak se spuštao nad grad. Ljudi su se vraćali s posla,umorni i željni odmora. Bio je petak,napokon je stigao taj dugo očekivani vikend...Među njima se nazirala i jedna osoba. Čovjek u crnom kaputu. Hodao je među gomilom...po ničemu se nije razlikovao od ostalih. Ali samo naizgled. Da su samo znali tko hoda među njima, kakvo čudovište im prolazi ispred očiju...
Polako je gurnuo ključ u bravu i otključao vrata. Ušao je u svoj mračni stan koji je više nalikovao nekakvoj šupi. Prostorija je bila puna vlage. Zrak je bio težak i nije se moglo normalno disati. Kroz cijeli stan se širio miris ustajalosti...smrad raspadanja. Upalio je malo svjetlo u hodniku te je na vješalicu odložio svoj crni šešir i kaput koji je bio poprskan krvlju. Na kratko je uhvatio svoj odraz u ogledalu.
Imao je kratku oštru kosu i oči tamne kao ugljen. Duž desnog obraza protezao se nekakav ožiljak nalik na opekotinu. Vijugao je preko njegove brade i niz vrat,nastavljajući se ispod njegove majice. Gledao je u taj ožiljak svojim luđačkim pogledom. Najednom je poludio i razbio zrcalo velikom kantom koja je stajala pored ormarića. Zaglušujući zvuk razbijanja stakla zamijenio je tišinu. Komadići zrcala su letjeli na sve strane dok je on mirno stajao s kantom u ruci gledajući kako njegov izraz postaje sve iskrivljeniji, sve dok naposljetku nije nestao. Sa bolesno zadovoljnim smiješkom na licu ušao je u nešto što bi se moglo nazvati dnevnim boravkom. Zidovi prostorije su bili puni plijesni i vlage, a boja na zidovima je već do kraja izblijedila i oljuštila se. Na sredini je stajao mali plastični stolić koji je ukrao susjedima iz vrta...po njemu su bili razbacani razni žileti,kuke za meso,noževi i još neki pomalo čudni predmeti. Muškarac je iz džepa izvukao uže i nož te ih je bacio na stol. Otišao je u kuhinju te je otvorio slavinu kako bi oprao ruke. Isprva bistra voda je ubrzo poprimila crvenu boju. Prao je ruke dobrih pola sata. Stalno je stavljao još sapuna na ruke. Ribao ih je žicom..sve jače i jače...dok se tuđa krv nije pomiješala s njegovom vlastitom. On bol nije osjetio. Nastavio je ribati ruke...sve dok sa njih nije nestao i posljednji trag te prljave krvi. Obrisao je ruke u nekakvu otrcanu krpu te je otišao do kaputa. Prevrtao ga je,kao da nešto traži a ni sam nije siguran što. Na kraju je iz desnog unutarnjeg džepa izvukao nekoliko zgužvanih slika. Sjeo je za onaj stol u dnevnom boravku te se zabuljio u njih kao da pokušava nešto iščitati. Sjedio je tako dugo...mrak je već u potpunosti prekrio grad. A on se nije micao. Pogled mu je bio uprt u tu sliku. Nakon nekog vremena spustio je slike na stol.
Sa slika se smiješila djevojka...djevojka crne kose i velikih tamnih očiju.
Kiša je lagano lupkala po prozoru dok je muškarac stajao u sobi i na sebe navlačio kaput. U džep je stavio njenu sliku,dug i oštar nož te kuku kakve se koriste u klaonicama.
Podignuo je glavu i pogledao kroz prozor u mračnu ljetnu noć koja kao da je čekala samo njega. Kutovi usana su me se lagano podigli. Na licu je imao samozadovoljan smješak,pun odlučnosti.
Okrenuo se na prstima,gotovo pa je izgledao kao dijete na Božićno jutro. Ali njegova radost je bila drugačija...nenormalna i bolesna.
Ugasio je svjetlo i tama se uvukla u kutove soba. Otvorio je vrata i izišao na kišu. Usmjerio je glavu prema nebu dopuštavši kapljicama da mu operu lice...
Ulice su bile puste,društvo im je radila samo kiša koja je lagano vijugala po rubovima ceste puneći pukotine na koje je nailazila na putu. Nakon što je dobro promotrio put koji se protezao pred njim,krenuo je u tamu...krenuo je ispuniti svoje potrebe. Hodao je polako i smireno,pratio je ritam kapi koje su mu padale pred noge. Nije gledao naprijed,kao da je već napamet znao kamo mora ići. Stavio je ruke u džepove te je čvrsto primio kuku,kao da se htio osigurati da je još tu. Upijao je njenu hladnoću,uživao je u tom osjećaju. Nije ni shvatio kako je već stigao pred njenu zgradu. Ukipio se i pogledao u balkon njenog stana. Tamo je stajala ona. Na sebi je imala preveliku plavu majicu i kapuljaču na glavi. Naslonjena na ogradu gledala je u daljnu nesvjesna onoga što ju čeka.
Muškarac se okrenuo u smjeru u kojem je ona gledala,iz unutarnjeg džepa kaputa je izvukao kutiju cigareta i upaljač. Izvadio je jednu cigaretu i stavio ju u usta. Usne su mu bile ispucane i krvave od stalnog grickanja...Zapalio ju je i duboko udahnuo dim. To mu je postalo poput rituala. Dugo ga je držao u svojim plućima,pokušavao je otkriti koliko dugo može izdržati. Zatim ga je polako ispuhnuo. Čestice dima su letjele kroz kišu nestajući ubrzo zatim pod teškim kapima. Osjetio je njen pogled na sebi. Povezao se s njom. Osjetio je njen strah..i bio je zadovoljan. No nije se htio okrenuti. Nije htio zadovoljiti njenu znatiželju i pokazati joj svoje lice...ne još.
Post je objavljen 28.10.2006. u 23:53 sati.