Kako mi je danas grozno veče!
Ne znam kaj da radim.
Mislila sam da ću danas pošto mi nema stare doma pozvati frendicu da prespava kod mene.
Ali moj "dragi" djedica koji vječnost provodi u stanu kaže:"niko neće tu biti ,ja ne volim kada je netko tu!".
MA ti ćeš meni.
Problem je što sad se u sobi dosađujem,gledam po 160 put dosadni film harry potter-koja glupost i tako.
U toj dosadi počela sam razmišljati o tome da sam kao sama na svijetu i prisjećam se pokojnog tate.
Očito sam sam u depresiji-mora i mene jednom uhvatiti.
MA SUTRA JE NOVI DAN BITI ĆE BOLJE.Život je takav,čupav i dlakav.
A sada da vam više ne dosađujem -evo nešto o noći VJEŠTICA iliti Hallowenu:
Evo na ovo sam se dobro začudila:
Tijelo 42-godišnje Amerikanke satima je visjelo na drvetu na kojem je žena počinila samoubojstvo, a ljudi koji su prolazili ulicom mislili su da je riječ o dekoraciji za Noć vještica. Samoubojstvo je prijavljeno otprilike tri sata nakon što je mrtva žena prvi put uočena. Bizarni događaj zbio se u gradiću Frederici u državi Delaware.
Policija je izvijestila kako je tijelo bilo lako uočljivo iz automobila koji su prolazili ulicom.
Noć vještica poznata je po šalama kojima Amerikanci jedni druge iznenađuju i plaše
ONi NISU NORMALNI!!!
Vještice su u prošlosti bile žene koje su govorile uroke i čarale ljude.
KAd god bi se dogodilo nešto grozno TO je napravila vještica.
LJudi ni onda nisu imali hrabrosti suočiti se sa problemima.
Uvijek tražimo krivca.
A da se vratim na temu:
HALLOWEN:Halloween vuče korijene iz drevnog pretkršćanskog keltskog festivala mrtvih. Keltski narodi, koji su jednom naseljavali široka područja današnje Evrope, dijelili su godinu prema četiri velika praznika. Prema keltskom kalendaru, nova godina je počinjala sa datumom koji odgovara prvom studenom, a taj je dan označavao početak zime, kao i početak i kraj vječnog životnog ciklusa.
Keltski praznik se zvao Samhain – bio je to najveći i najznačajniji praznik u keltskom kalendaru. Kelti su vjerovali da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, jer tada duše onih koji su umrli tijekom godine putuju na drugi svijet.
ljudi su se okupljali i prinosili žrtve mrtvima, u oblika voća, povrća, životinja.. Palile su se i velike vatre, kako bi se putujućim dušama pomoglo u prelasku na drugi svijet i kako bi se lutajuće mrtve odvratilo od opsjedanja živih.
Samhain se pretvorio u nama poznatiju Noć Vještica (Halloween) kada su kršćanski misionari pokušali promijeniti vjerske običaje keltskih naroda.
Narod je u pokušaju umirivanja duhova, vještica i čarobnjaka za njih iznosio darove u oblika hrane i pića. Tako se rodio Halloween ili Noć vještica – drevni keltski praznik proslave nove godine «zamaskiran» u modernu odjeću.
Raznorazna nadnaravna bića i sile povezivali su se uz Noć vještica. U Irskoj su vile bile legendarna bića koja su se mogla vidjeti na ovaj praznik. U Engleskoj su ljudi pekli «dušne kolače». Iz Walesa se sačuvala izreka «saved by the bell» - naime, običaji su nalagali da se za Svisvete pošteni narod pošteno i napije, jer na taj bi ih način zlokobne utvare zaobilazile. Kako bi nakon jedne takve noći većina pučanstva slijedeće jutro dočekala onesviještena u nekom jarku, nije se znalo tko je živ a tko mrtav. Obzirom da je Europom u to vrijeme vladala kuga, oni prisebni bi sve što je unaokolo ležalo zakopali, ali bi svima za ruku privezali špagicu koja je na kraju imala zvonce. Živi zakopani bi slijedeće jutro povukli špagice i zvonca bi zazvonila, pa bi nesuđene mrtvace tada otkopali. Ovo vrijeme čarobnjaštva i magije pronijelo je i mnoge svoje običaje i vjerovanja: na primjer, onaj tko na Noć Vještica u ruku uzme zrcalo i unatrag se spusti stepenicama u podrum, u zrcalu će vidjeti lice svoje slijedeće ljubavi.
Gotove se sva današnja vjerovanja vezana uz Noć vještica mogu povezati uz drevni keltski dan mrtvih. Ovo je praznik koji ujedinjava mnoge mistične priče i vjerovanja, no svako od njih nosi vlastitu povijest. Maskiranje i lutanje od vrata do vrata u potrazi za slatkišima seže unatrag do keltskih običaja kada su ljudi prinosili žrtve kako bi umirili lutajuće mrtve. Kako su stoljeća prolazila, ljudi su se počeli maskirati u groteskna stvorenja i izvoditi trikove u zamjenu za jelo i piće. Do današnjeg dana vještice, kosturi i demoni ostali su najraširenije maske. Noć vještica zadržala je i običaje koji proizlaze iz keltskog žetvenog festivala koji se održavao na isti dan, kao što je rezbarenje voća i povrća.
I danas na Noć vještica, muškarci, žene i djeca maskirani lutaju ulicama pokraj izrezbarenih bundeva, organiziraju se proslave i pričaju zastrašujuće priče. Zagrobni svijet barem simbolički postaje dio svijeta živih u noći kada se zamjenjuju uloge a smrt se potvrđuje kao neodvojivi dio života kroz magičnu proslavu ove svete i tajanstvene noći.