Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

najvrjednija ostavština

Sine moj, posljednji si u dugom nizu sanjara i prvi od onih koji će tek doći. Da ne idem daleko, početi ću od tvoje bake. Gospođica iz dobrostojeće građanske obitelji odrasla je uz glasovir, na matinejama u Hrvatskom narodnom kazalištu i plesnim večerima u Glazbenom zavodu. Vječna sanjarka, ništa je u životu nije moglo pokolebati ni slomiti. I kada je kasnije, živeći u provinciji, sa slomljenom nogom svakodnevno više puta išla po zaleđenom dvorištu da bi iz dubokog bunara izvukla kantu vode, zamišljala je da je egzotična princeza na nekom tropskom otočju koja podnosi žrtvu zlom bogu da bi spasila svoj narod, i ništa joj nije bilo nemoguće.

Tvoj djed bio je sudac koji je zamišljao da sa svakom presudom izgrađuje pravedniji siguran svijet u kojemu će dobri ljudi biti zaštićeni od nepravdi i nasilja.

I ja sam proveo velik dio života u maštanjima iz kojih sam crpio snagu. Čak i kada me krvnički bolio zub zamišljao sam da sam ranjeni ratnik koji usprkos strašnim ranama ustrajava na zadatku koji će donijeti pobjedu u obrani protiv zvjerskih osvajača, i to mi je pomagalo zaspati.

Sine moj, ne mogu ti ostaviti bogatstvo da budeš cijeloga života materijalno osiguran, ni položaj na kojemu bi cijeloga života bio zaštićen i bezbrižan, nikakvo imanje koje bi bilo zaklonjen otok van dosega vjetrova nepredvidive sudbine. U ovom nesigurnom svijetu ne mogu ti ostaviti ništa što bi te zauvijek osiguravalo i omogućavalo pristojan život. Ne mogu te poštedjeti globalnog zatopljavanja, ekonomskih krahova, saobraćajnih udesa, nepravdi i gluposti ni opakih bolesti. Jedino u što se mogu pouzdati da će tvoji snovi biti ljepši od mojih, da će ti davati snagu da se možeš sa svime suočiti i sve izdržati.

Sine, mašta je ono ključno što ljudsku svijest dijeli od životinjske. I zato je najviše što ti mogu dati moj trud i želje da izrasteš u što boljeg čovjeka. Kada mene više ne bude, snivat ćeš ti.




Post je objavljen 28.10.2006. u 18:00 sati.