Marketing
olujnom brzinom...
"ali na kraju, ipak, kaos...kad tijelo više ne može podnijeti, cilj je pobjeći, stići Olujnom brzinom u...Kamo? Tko zna? Možda opet negdje gdje je uvijek stranac. Važno je samo kretanje. Do iznemoglosti."
...kretanje kroz beskrajne vremenske cikluse. Ali zašto?
Zašto to neprestano činimo?
Bježimo od strašnog u malo manje strašno?
Idemo za boljim od 2 zla?
Nitko od nas ne shvaća to pretakanje iz šupljeg u prazno.
Zašto?
Zato što smo nemoćni pod pritiskom ljudske gluposti i sebičnosti.
Nemoćni u izbjegavanju svakodnevnog životnog razočaranja koje nas gura sve više i više u dubinu nas samih.
Depresija ljudi koji ne shvaćaju realni karakter čovjeka,
"ličnost podvojenu u 2 nerazdvojena tijela koja povremeno zajedno dišu".
Jedno tijelo, sasvim malo, duboko sakriveno u najdalji kutak naše duše koje tu i tamo izviri na površinu
-ono nevino dobro u čovijeku, neiskvareno i altruističko.
s druge strane, drugo tijelo-ono vladajuće i moćno,arogantno i sebično,
stroj koji nemilosrdno pokreće ovaj svijet ali ga i uništava.
eh, to drugo tijelo-to je ono što budi depresiju...
u ljudima poput mene,
čiji vječni životni put ima počela koja ne shvaćaju zašto to drugo tijelo vlada.
I zašto stalno moram bježati olujnom brzinom u...bajku.
Post je objavljen 28.10.2006. u 15:59 sati.