Marketing
Nekad davno...
Bilo je to predivna vedra večer.
Lagana.
Tiha.
Spokojna.
Nebo je posjetio mjesec.
Mjesec koji se smješio poput nevinog djeteta.
Na tmurnim ulicama voze se kola.
Iz njih izađe crna spodoba u dugom crnom plaštu.
Krene niz ulicu.
Vjetar joj dodiruje kosu laganim kretnjama svojeg plašta.
Bila je to žena.
Prolazila je kraj kuća i nije se zaustavljala.
Prođe ulicu, prođe dvije, za njom je treća.
Zaustavi se kraj četvrtih vrata na četvrtoj kući,
u četvroj ulici.
Grobnu tišinu lomi zvuk prodornog kucanja.
Začuje se zvuk koraka s druge strane vrata.
Otvaraju se. Žena uđe u kuću.
Bila je to hladna noć i nikog nije bilo na ulici.
U susjednim kućama bila je tišina.
Tek bi poneka ptica zašuštala plešući na granama borova.
Sva su svijetla u kućama bila ugašena.
Vladala je gusta tama.
Mrak.
Tmina.
Crnina.
Jedino je u četvrtoj kući ,
u ovoj ulici ,gorjelo svijetlo.
Ugasi se. Začuje se VRISAK.
Vrisak koji je odjekivao kroz svu ulicu.
Nije bilo nikoga.
Vrata četvrte kuće u ovoj ulici se otvore.
Iz kuće izađe žena .
U ruci , kraj plašta držala je dugi okrvavljeni nož .
Zrak je mirisao po svježoj krvi.
Odjednom se ona učini manjom.
Bila je manja od najsitnijeg zrna makova.
Okrene se i pođe niz dugu ulicu.
U mrak.
U tminu.
U crninu.
U četvrtoj kući , u ovoj ulici ležalo je truplo žene.
Moje sestre. Miris krvi ispunjavao je cijelu kuću.
*
Uzimam nož koji cijelo vrijeme držim u svojo ruci...Krećem za ubojicom. Polako...poput vjetra, ...tiho joj prilazim..Mogu osjetiti njezin miris.
Prilazim joj sve bliže i bliže. Dižem nož.
Odjednom osjetim strahovitu bol u svojim rukama.
Padam...
Ubojica se okrene...Uzima nož iz mojih ruku, diže ga i odjednom.
Nema me više. Odlazim, ali još sam tu. Otići ću , ali još sam tu.
Ova priča, ili barem dio nje napisana je prije godinu dana, i objavljena na mojem starom blogu harrywithginny.blog.hr
dodatak: blog mi je malo čudan, ali to samo zato jer se bliži halloween...
Post je objavljen 29.10.2006. u 14:05 sati.