(prethodni nastavak)
Rose se u kasno poslijepodne ukrcala na vlak. Na stanicu ju je dovezao sestrin muž. Pomogao joj ukrcati putne torbe i smjestio je u kupe. Mahnuo joj je s perona.
Vlak je bio poluprazan. Rose je bila zadovoljna. Nije imala suputnika. Gornji će ležaj ostati prazan.
Kupe je bio - samo njezin.Udobno se smjestila, navukla zastore.
Presvukla se iz tamno plavoga kostima u tamnoplavu trenirku. A kostim objesila na vješalicu.
Tek što je završila s presvlačenjem, na vrata je pokucao stjuart. Upitao je Rose želi li što.
A Roze je zamolila čaj. Lipov.
Rosein je ljubazan osmijeh bio nagrađen.
Na malom poslužavniku - stakleni čajnik s vrućom vodom. Bijela keramička šalica zlatnog ruba, na tanjuriću nekoliko suhih keksa. I dvije zrele zlatnožute mandarine.
Rose je zahvalila.
Zaključala vrata. Ispružila se na ležaju. Ugodno omotana u pokrivač.
Nije joj se spavalo. A znala je i da joj se ne isplati zaspati. Jer bi je tijekom noći više puta budili pri prelasku granica, radi pregleda dokumenata. Zato je leđa poduprla jastukom. Čaj i kekse stavila na dohvat. Riješila je noć iskoristiti da «dočita» Zbornik radova skupa.
Savjesna je Rose Zbornik, tiskan unaprijed, već ranije pregledala.
Organizatori su joj ga poslali poštom. Ostali će sudionici Zbornik dobiti po dolasku, pri registraciji. No Rose je bila u radnome predsjedništu, uz to i moderator jedne od sekcija i član radne grupe za zaključke. Pa su joj stoga Zbornik poslali ranije. Na uvid.
A prvim je uvidom bila zadovoljna. Urednik je dobro obavio posao. Svi su radovi imali međunarodnu recenziju. Recenzenti, ugledni znanstvenici, recenzirali su radove čije su teme bile sukladne njihovim specijalnostima. Radovi strukturirani tematski. Uvodna riječ urednika koncizna i kritička. Adresar sudionika na kraju.
I tehnički se urednik potrudio – lijepo prelomljene stranice, kvalitetan i jasan otisak, dobro odabran papir. Interesantan, nešto izdužen format. Završna lektura lektora izvornog govornika engleskog. Katalogizacija.
Rose je noć provela čitajući radove, praveći bilješke, pijuckajući lipov čaj i grickajući kekse.
I gledajući prizore koji su promicali. Mjesečinom obasjane predjele. Usnula sela i gradiće. Srebrni trak rijeke čiji je tok pruga pratila.
Na odredište je stigla u rano jutro.
Mala željeznička postaja na rubu grada. Oronuli ju je taksist svojim oronulim taksijem odvezao u centar. Do gradskoga trga. Jer Rose je odabrala smještaj u malom starom hotelu u centru.
Za razliku od ostalih sudionika skupa koji su odsjeli u luksuznom novoizgrađenom hotelu u obližnjem mjestu. Novi je hotel je dakako posjedovao veliku kongresnu dvoranu. No organizatori su unatoč tomu prihvatili ponudu uprave staroga grada da skup održe u njihovoj gradskoj vijećnici. «Kulturni» će dio programa skupa popuniti razgledanjem staroga gradića.
Organizatori su Rose uvjeravali kako bi i njoj bilo udobnije u novom hotelu.
I kako je stari hotel zapušten. Te kako je ona jedina od svih sudionika odlučila ne odsjesti u novom hotelu. S pet zvjezdica.
No Rose je odgovorila da ne podnosi vožnju autobusom.
A od novog hotela u susjednome gradu do gradske vijećnice maloga grada u kojoj će se skup održavati bilo je 50-ak minuta vožnje. Autobusom. Komfornim doduše, unajmljenim od strane organizatora.
Rose zaista nije podnosila vožnju autobusom. No, izdržala bi je.
Rose je stari hotel na trgu izabrala zbog važnijega razloga. Prekrasnog vidika iz hotelskih soba. Pogleda na stari gradski trg.
Kamen uglačan vremenom i koracima. U centru trga toranj sa satom. Neobičan. Visok i zašiljen. Podignut na stupčiće. S lijepim kolonadama.
Preko puta hotela čarobna mala crkva. Gotička, građena istodobno sa tornjićem.
I crkva i toranj sa satom, Rose su podsjetili na kule od pijeska koje je gradila u djetinjstvu. Na obali rijeke. U ruku zagrabiš pijesak pun vode. Pa ga polako puštaš kroz prste. A pijesak se slijeva u piramidalne oblike. Poput niza malih, zajedno sljepljenih kuglica. Takvi bi dvorci od pijeska izgledali nježno, prozračno ... nekako čipkasto. A mala crkvica i tornjić sa satom djelovali su upravo tako. Kao da su načinjeni od fine kamene čipke.
Uglove crkve i tornja ukrašavale su figure. Poznate kao "Gargoyle". A gargoyle su krilata kamena čudovišta nalik na zmajeve ili zle duhove. I katedrala u Roseinu rodnu gradu bila je ukrašena sličnim čudovištima. Koje je Rose gledala od djetinjstva. Kada bi kraj njih prolazila, činilo bi joj se da i oni baš u nju gledaju. Pa bi je uvijek, i u djetinjstvu i sada, pri tom prožimala proturječna osjećanja - divljenja, uzbuđenja, straha.
Ponekad bi joj se činilo kako će se krilata kamena čudovišta odvojiti od ugla katedrale.
Poletjeti. Doletjeti. Sletjeti.
Do nje. Do Rose.
I ponijeti je nekuda. Nekomu. Visoko. Daleko. Na svojim oživljenim kamenim krilima.
Isti je osjećaj Rose imala i sada, stojeći na starom trgu grada u koji je upravo doputovala.
Razgledala je dalje.
Zgrade koje okružuju trg nenagrđene neonom i reklamama.
Rasvjeta, iako električna, ugrađena u ljupke starinske svjetiljke.
Na dnu trga, otvorenom prema velikom parku prepunom stabala starih lipa, fontana. Mala. Od bijeloga mramora. Sa skulpturom djevojke zaspale na ogradi. S kamenim cvijetom ruže u ruci.
I pergolom obraslom živim divljim ružama. Pergola vodi prema parku. U ljupkom luku. Obraslom grančicama ruža s preostalim cvjetovima. I jarko crvenim šipkom.
A Rose kasno liježe. I rano ustaje.
Pa je već sebe vidjela kako rano ujutro i kasno uvečer šeta trgom.
Stoji pred malom gotskom crkvom.
Upire pogled u krilata kamena čudovišta. Prebrojava ih. Smišlja im imena. Uočava detalje.
Sluša šum fontane. Hladi ruke pod kapljicama vode koja se rasprskava. U vodoskoku sitnih kapljica. Zlatnih na suncu, srebrnih na mjesečini.
I gleda lice usnule djevojke. S ružom od kamena u ruci. Na fonu živih ruža s pergole. Bijelih, s rumenim rubom latica. Njoj najdražih.
Upravo takvu ružu netko joj je jedne večeri ostavio na uzglavlju. Iako je kuća bila zaključana a prozori zatvoreni. Rose je tu ružu namjeravala baciti. No, nije mogla. Stavila ju je u usku crnu vazu. Na svoj secretair. Ruža je još tamo. Osušila se. No i dalje izgleda svježa. Kao da je upravo uzbrana.
Zbog prizora kakvoga može vidjeti s prozora staroga hotela na gradskome trgu, Rose će podnijeti i najlošiji smještaj. Uostalom, stari hoteli s poviješću bili su joj uvijek draži od novih, supermodernih.
A ovaj se stari hotel uz to zvao - Ruža. Pa je Rose to shvatila kao znamen. Kao poziv njoj - Rose. Da odsjedne u Ruži .
Hotel Ruža je zaista bio star. No, nimalo zapušten.
Visoki stropovi soba. Veliki «francuski» prozori. Zastori razgrnuti. Radi čarobnog pogleda na stari trg. Rose je pred tim pogledaom ostala začarana. I odlučila ostati. Dva tri dana nakon skupa. Uživati u tom pogledu, šetati trgom i gradom.
Krevet ogroman. Poput kraljevskog. S baldahinom. Tkanina izbledjela, no prekrasnoga tkanja. Blijedo ružičastog. S viticama ružinih grančica. Posteljina savršeno čista i izglačana, istanjena od pranja.
Kada u velikom kupatilu na lavljim nožicama. Iz starinske slavine poteče mlaz vode. Isprva crvenkast od rđe iz starih instalacija. No potom bistar.
Rose je izvadila odjeću iz putnih torbi i objesila je na vješalice u starom ormaru od orahovine.
Sišla je na doručak.
U velikoj blagovaonici tapete. Prljavo ružičaste. S motivom ružinih vitica, poput onih na baldahinu iznad kreveta u njezinoj sobi.
Na doručku pet, šest ljudi. Svi odreda stari. Doručkuju u tišini. Sami ili u parovima. Posluga diskretna. Također stara. Rose je bila najmlađa osoba u toj prostoriji, a čini se i u cijelome hotelu.
Doručak začuđujuće lijepo složen i poslužen. Nikakav «švedski stol». Tamno pecivo, grudica maslaca, domaće slatko od – ruža! Lipov čaj. U krasnoj tankoj šalici. S ružama, naravno.
Rose se nasmiješila. Vlasnici ozbiljno shvaćaju ime hotela. Pa je u njemu – sve u znaku ruža.
I slike koje ukrašavaju zidove blagovaonice.
S motivom roga izobilja.
Iz kojeg se prosipaju ruže i ružine latice.
Rog pridržavaju golišavi debeljuškasti amori.
S ružičastim krilcima. Tobolaca punih ljubavnih strjelica.
Rose je uživala. U ambijentu i doručku.
A nakon doručka trebalo je samo prijeći preko trga. Do gradske vijećnice u kojoj će se održavati skup. A s prozora vijećnice vidi se stari hotel.
Po imenu Ruža.
U kojem je Rose odabrala odsjesti.
I u njemu ostati, još nekoliko dana, nakon što se skup završi.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 28.10.2006. u 23:59 sati.