Marketing
Utapanje tuge u šumi......
Već se dugo nisam javljala.Iz razloga što bi pisala o nekim stvarima koje nisu poželjne za javnost...Shvatila sam da volim biti sama...jer me tako nitko ne može povrijediti.Volim biti sama,sama sa svojim mislima,slušati muziku,pušiti...Jednostavno-volim biti sama.Da nikoga ne čujem,da nikoga ne vidim,ništa.
Otišla sam prošetati u šumu,da se okanim tog bijesa i ljutnje,jer sam htjela sve porazbijati..
Uzela sam par cigareta,i otišla...Sada sjedim u šumi,i ovo pišem na mobitel...
Jedino što osjećam je sunce na leđima i vjetar koji mi prolazi po svakom dijelu tijela...
Jedino što čujem su ptice,i pad lišća po šumi,i jedan djetlić neprestano kljucka po drvetu kraj mene...Jedino što vidim je šuma prekrivena smeđim lišćem..Kako je tu lijepo...Caruje mir i spokoj,i nitko ti ništa ne može...
Malo prije sam plakala,od suza u očima nisam vidjela kuda hodam,ali jedini cilj mi je bio da negdje sjednem u dubini šume..Sada sjedim na panju.Udobno je i lijepo..Samo razmišljam kako neprestano gubim sve što volim...Izgubila sam Njega...svaštaa....
Ajmee,malo mi je hladno,a ovo lišće ne prestaje padati...Baš je lijepo tu...Ovo će odsada bit moje malo mjesto za koje nitko neće znati,i kuda ću ići kad neću znati što sa sobom....
A znate što je najgore..Mia mi je rekla,i mnogi primjećuju,kako sam ja još ove godine bila «kraljica»,blistala na svakom kutku ovoga svijeta,voljela sam živjeti,i veselila se svakom danu i stvarno sam bila presretna...A šta je sada ostalo od toga?Prazna duša i povrijeđeno srce koje još uvijek kuca s jednim ciljem...-Naći sreću...Ali svi kažu da nju ne možeš naći,da ju trebaš sam stvoriti...A ja neman sredstva za to...-nemam nadu...Otišla je u suzama,i napustila me,u suzama koje su tekle prisječajući se one zime,onoga snijega,i one hladnoće u kojoj sam imala Ivana...Ne mogu opisati što osjećam kad razmišljam o njemu,a pogotovo kad se nalazim negdje kraj njega...Osjećam strah i ludilo,neko strahopoštovanje i kajanje...bijes i GRIJEH..-što sam povrijedila nevino srce,jer «ja sam htjela mnogo ruža ubrati,a on me nije mogo pratiti...»...od njega sam očekivala mnogo,previše...i to me zajebalo...I svaki put kada pričam o njemu,kad ga se sjetim ili kada čitam dnevnik,odmah mi krenu suze,i taj drhtaj u glasu,i ludilo u srcu..Kao da se bojim kada pričam o njemu...I ko god da me sada pita nešto o nama,tj.o njmu,kažem: «...ne,neću pričati,nikada više neću pričati o njemu...»
I ne pričam..I onda kažu: «..a jooj..» s onim milim i tužnim pogledom...
«Nemoj se brinuti,možda ćeš ga nekada još jednom imati...sve će biti dobro...»
I onda,kao da ignoriram te rečenice,kao da ih ne želim čuti kada pričaju o njemu...
A niti ja više nebi smjela o njemu pričati niti pisati,ali morala sam reći šta mi je na duši...
«I da je neko drugo vrijeme,on bi bio Romeo,a ja Juliet....»...Takvu smo mi ljubav imali...(ali bez smrti,logično..hehe)...-ali kažem-da je neko drugo vrijeme...
Ili bih završila kao Werther...Znate tu knjigu?ne?I bolje...
Nego....Što sam još htjela napisati....da...ovako bi mogla u nedogled....
A starci se sada sigurno pitaju gdje sam...I evo!!Čim sam počela pisati da se pitaju gdje sam,zove seka i pita jesam živa..ja velim da ne,da sam mrtva...hehe....
Već me doma nema 2 sata...i neka...
Uuuuu...polako me žulja guzica od tvrdoće panja....au!!
Ne znam šta da više mislim!...idem polako....ponestalo mi je pljuge,a suze su se osušile...
Evo,dižem se i idem doma...
Noge me bole!
A guzicu ne osjećam,jer sam sjedila dva sata...
Kak je ovo slatko...Dok hodaš,lišće šušti na sve strane...Osjećam se ko u filmu,ili u nekoj izmišljenoj priči...A sad sam se zamalo nabila s glavom u granu!!..Al ide...
I već vidim kraj šume,al sad mi treba samo 5 minuta do doma...
Da,još sam nešto htjela reći...Kako su rijetke osobe kao ja,koje su već i previše doživjele za svoje mlade godine,i koje sve previše uzimaju k srcu...Za sad baš poznam samo 2-3 takve osobe...
A po blogoviima ih ima na tone.....I to pomaže.....Znaš da nisi jedini....
I znate kaj je najžalosnije........Kaj neki petnaestogodišnjaci dožive i shvate puuuuno više od osobe od 40 godina....
Post je objavljen 28.10.2006. u 15:18 sati.