Bljesak njegovog ludila u tmini; ona je vezivala njegove ruke svojim dahom za mjesečev prsten. Izbjegavao je da je dotakne, osjetivši kratak i opor bol u svojim sljepoočnicama dok je ona svojim tijelom klizila niz njegova leđa. Znao je da ga ponovo posjeduje svojom ekstazom, svojim djetinjastim smijehom kao uvijek kad bi mislio da je gubi. Lomila je svojim dodirom ledene stijene
nijemosti u njemu, jer on je pod njenim nestašnim prstima bio poput staklenog kamenčića koji je bacala s obale u more kako bi ga zarobila u malim krugovima koji su se širili modričastom površinom. Zvijezde kasne, noć se razlila poput tinte na pergamentu, ona lagana plovi kroz njegov pogled i urezuje mu poljupce na desno rame...
Post je objavljen 28.10.2006. u 14:04 sati.