Marketing
HOLD ON , THERE WILL BE TOMORROW...
i poželih da vrijeme stane zauvijek...
prošlost izblijedi,
a budućnost nikad ne dođe...
poželim..
a želja se (kao i obično) ne ostvari..
i prolaze minute...
lome me na pola..
ostavljaju mi prošlost da me podsjeća...
i donose budućnost da se borim s njom...
sklopit ću oči..bar na tren..
čeljust previše boli da bih mogla zaspati...
zatvorit ću oči...
možda zaustavim vrijeme...
bar u snovima....
i još se pitam...
može li se otkinuti i osušeni list nadati da će opet biti dio stabla na kojem je gradio svoj život?!
ili se treba pomiriti s prolaznošću vremena...
s odlascima... i dolascima...
može li žar kojim gori biti dovoljan da opet postane jedno sa stablom?
ili je to ujedno njihov posljednji ples?!?
Post je objavljen 27.10.2006. u 23:27 sati.