Sta sam ja bogu skrivila
da me toliko kaznjava???
Malo pomalo imam osijecaj da gubim svoje najblize. Jedan po jedan odlaze ca... Udaljavam se sve vise od njih. Kad god pomislim da ce sve stvari smijestit se na svoje mjesto dogodi se neka svada koja nas sve podijeli na dvije strane. Ljudi dodu i produ...
Ponekad se ni ne zaustave da pozdrave iz pristojnosti. Pomalo mi se cijeli svijet rusi na glavu... Imam osijecaj da ce mi svi konci koji drze vezu izmedu nas svaki cas popucat i da cu postati Pale sam na svijetu...
Sve manje i manje komuniciram sa ljudima i svaki tren se udaljavam za jedan korak od stvarnog svijeta... Jos par koraka i stvorit ce se moj svijet. Svijet u kojem vlada moja masta. Svijet koji se vrti samo oko mene... Svijet u kojem sam samo ja...
Puno ljudi me jako razocaralo i povrijedilo. Puno ljudi me iskoristilo i prevarilo, ali koga jebe kad imas par osoba koji su ti pravi prijatelji. Prijatelji koji te nikad nece prevarit. Povrijedi te hoce, ali znas da si i ti njih tako da je to oprostivo... Nema te sile koja bi to prijateljstvo mogla unistit. 
Ponekad mi dode da samo u jednom trenu legnem i zaspem u duboki san i spavala sve do subota i opet u ponedeljak sve ispocetka... 
Ponekad bi od bijesa i tuge porazbijala sve sta mi dode pod ruku, udarala bi po necemu... Kad bi bar postajala neka osoba koju mrzim iz dna duse da ubijem boga u njoj i da dodem doma da samo legnem i opet spavam do subote...
Zivot mi se poceo vrtit samo oko subote i slobodnih dana.. 



Kako komicno, zar ne???
Neko bi se na mom mjestu zapitao dali je i jedan osoba vrijedna mog ludila, ali ne. Ja bi se zapitala kako je mojoj ljubavi, dali je isto lud koliko i ja, dali jedva ceka subotu, te na kraju se zapitam dali je on stvarno vrijedan svega ovog... No, na sva ova pitanja dobijem odgovor kad cujem njegov glas, sve one pametne recenice koje mi daju trazene odgovore... Nakon razgovora samo si kazem:








ž
