kad sam šetala gradom sa lukom,ugledala sam nekog čovjeka koji stoji na pješačkom prijelazu i bulji u suprotnu stranu,auti su trubili,a on je stajao kao pita i nije se pomakao! tada sam mu prišla i rekla neka prijeđe,a on se izderao na mene: "tišina! parkić je utihnuo!" a ja onako: "ha?" poslije sam otišla do parka sa dečkom i tamo smo malo bili (onaj koji živi u mom gradu zna šta se radi u parku!) i smijali se i zezali,zatim je do nas došla neka bakica i prosila,ja njoj dam 5 kn,a ona kaže: " hvala,bog te blagoslovio" ja njoj: "i drugi put" a ona se izdere na mene: "bezobraznice mala!" i ode...ja gledam i ne vjerujem...zatim ugledam onog čovjeka koji mi kaže: " ti znaš da je parkić utihnuo!" ja se smrzla! moj dečko me povukao za ruku i izašli smo iz parka! a kad smo već bili daleko od parka na jednom gradskom panou ugledam natpis :"parkić je utihnuo!" ne mogu vjerovati! danas moji odlaze,a luka dolazi k meni,pa ćemo ići u park i malo istraživati! veselim se tomu,a pomalo se i bojim! držite nam fige! puffam vas!
Post je objavljen 27.10.2006. u 22:49 sati.