Majke - Grad izgubljenih dusa
Usao sam u grad,
hodao sam ulicom praznom,
divio se miru,
dosao do vrata sa bravom prekrasnom,
tad sam ugledao nju,
osmjehom da udem mi je rekla,
i da me vec dugo, dugo ceka,
sve duse su otvorile prozore,
pred zalazecim suncem rijeci su se cule,
tu smo pali,
tu smo stali,
i nikada vise iza sebe nismo gledali,
ovdje nas nitko ne vidi,
ne zelimo da nas itko i slusa,
ovdje smo sretni i spokojni,
u tihom gradu izgubljenih dusa...
I jedva cekam sutra.
I onu srednjovjekovnu haljinu Ene Begovic..
I kricavi crveni ruz.
I starke koje cu s uzitkom navuci nakon onih cudnih cipela s petom.
Blazene starke.
Hehe.
Da.
Halloween.
Pregrada.
O da.
Nakon mjesec dana.
Ja idem van.
Jejeje.
Volim Majke.
Obozavam ih.
O da.
Kao i Azru.
I Hocus Pocus od Crnog perja.
Utopia ne postoji.
Ali mogu je zamisliti.
I bar ce u mojim mislima biti stvarna.
Znao je on
I ja sam znala
Da ga volim vise od svega.
Znali smo mi
Da ovo nije svujet za nas.
I napustili smo ga zajedno.
Znali smo onda
A znamo i sada
Da nasoj ljubavi
U nasoj utopiji
Nema kraja.
*ovo je dio pjesmice. koja zavrsava tuzno. ali ne zelim napisati kraj. jer vjerujem da postoji utopia bar za neke ljude.*
Budite mi sretni.
Znajte da ljubavi nema kraja.
I napustite ovaj svijet bar na tren.
Pronadite utopiu.
I vjerujte u nju.
Pogledajte malo ovo.
Fascinira.
Zivoti nasi bajkoviti
Post je objavljen 27.10.2006. u 22:00 sati.