Čitam Klik neki dan,i vidim reklamu za zagrebački klub Močvara kako objavljuje "Guilty Pleasures" večeri.Wtf? Sama sintagma "guilty pleasure" mogla bi se doslovno prevesti kao "znam da je sranje,ali ipak to volim".Kužite? Ono što volite,ali vas je malo sram priznati.I tako navode da će se nam spomenutim događanjima slušati glazba iz osamdesetih.WTF?! Zbilja mi nije jasno zašto je nekoga sram priznati da sluša osamdesete.Da,dobro,ružna odjeća,glupe frizure,lagani ritmovi i tekstovi...Bla-bla.Ali ja osobno obožavam glazbu iz tog doba,i do sada nisam upoznao osobu koja se to srami priznati.I zašto to onda nazivaju "Guilty Pleasure"?Ako mene pitate,PRAVA guilty pleasure glazba bi bila narodnjaci.I to potpuno logično,jer nitko ih ne sluša,sve je sram ali naravno,svi znaju tekstove,mjesta za izlazak...Nije li to sveopće licemjerje? I pozivam sve čitatelje da mi pomognu sastaviti:
Guilty Pleasures from 1 to 10
1)Eurovizija i ini festivali
2)Big Brother
3)Pornjava
4)Fast Food
Vaši prijedlozi?
Post je objavljen 27.10.2006. u 19:58 sati.