U posljednje vrijeme život je moj proveden u tapkanju u mraku, sprintanju u mjestu, hodanju u krug, guranju proklete kamenčuge a la Sizif himself. No sve mi se nekako čini da taj period lagano dolazi kraju. Sve se bojim reć da je „iza mene“ da se ne ureknem, sjebem se, pa sve opet ode u tri mile materine..
Neke stvari počele su dobivati na smislu, sreća više nije strani pojam, fakin kockice su se počele tako slagat da ni sama ne znam ko to tako dobro povlači konce. Ko god da ih povlači, dobro barata njima, svaka mu dala. Neka samo tako i nastavi jerbo brate mili mjesta za progres ima itekako!
A sad moram vako stavit sve na jedno mjesto da se podsjetim šta imam kada kola krenu nizbrdo.
Imam divnog očeta koji super kuha, koji me toj istoj tajnoj vještini i uči pa tako znam kad luk mora postaklenit, a kad blago porumenit i s kojim mogu lamentirat do 3 ujutro o smislu života i šire. Nekad me udavi sa četverotaktnim otto motorima i kolanju vode kroz sustav centralnog grijanja, al bogme nekad i ja zadušim njega sa erupcijom lave o prokletom muškom rodu. Na šta on samo slegne ramenima. A šta će drugo, niš drugo ni ne smije, bio bi sukob interesa.
Imam mamičko sa najlepšim imenom na svetu – Đurđica. Ona je moj Real Madrid. Real Sociedad. Real Betis. Real u svakom slučaju. Kad otpizdim glavom pod oblake ili počnem plakat nad svojom gorkom sudbom kletom ona je ta koja će me na ovaj ili onaj način, grublje ili nježnije spustit na zemlju. Ona je moj stup na kojeg se oslonim uvijek kad trebam bilo odmor, predah ili potporanj.. I razjebe me nekad da poželim taj stup maznut, gurnut od sebe, opandrčit nogom il nešto, al stup ko stup ostaje tu stajat i ne mrda. Fala Bogu.
Imam najdražu tetu Šteficu. Duo Đica i Fica – najjače i najsposobnije žene u mom životu. Neudana je. Živi sama. Žena zmaj koja ni u pustinji neće ostat žedna. Ni ona ni nitko njezin. Ujedno i jedna od najduhovitijih individua moja femili. Od nje sam pokupila sklonost da sam u stanju izvadit sve iz ormara, zaključit da nemam šta za obuć i onda to sve ostavit po krevetu, stolicama, stolu i policama.. od nje sam pokupila i strast za hranom u svim oblicima, a to onda povlači zajedničko izmišljanje kojekakvih dijeta, režima i (ne)pridržavanja istima. I nema većeg gušta nego u ljetno predvečerje sjest s njom na terasu, otvorit si pivicu i razglabat kamo ide taj muški svijet.
Imam i smiješnu babu Rozu. Jučer je nekog zvala na telefon i očito je imala krivi broj, al ne, ona uporna; nakon šta joj je žena po treći put rekla da je opet POGRIJEŠILA BROJ, ona se zderala u slušalicu NISAM JA NIŠ POGREŠILA, A TI AK NE RAZUMIŠ, JEBI SE! Tup. Pička ti materina! Mene si našla zajebavat! I kaj da joj čovjek veli.. I ima fix ideje, mojoj Đici je obećala kožni kostim, a meni naušnice kakve samo Vlatka Pokos ima.. Još uvijek čekamo. Šta reć o ženi koja je pred 50 godina, kad je to bilo nepojmljivo, otkazala zaruke i dogovoreno vjenčanje jerbo je upoznala mog đekana, zatreskala se i odjebala ovog dogovorenog bez pardona. Dec d spirit. Ta se nikad nije dala zajebavat.
Imam svoju malu puzzlicu koja savršeno paše u pejsaž, a nekad i apstraktnu umjetnost mog života, moja soulmate, moja Mehor Amiga. Volim te tuko! Požuri s tim faxom, ja oćem konačno bit raskalašena kuma na tvojoj svajki! Moja misija - prijetit hladnim pogledom, a onda i hladnim oružjem ak treba, svakom ko se samo usudi krivo prdnut na taj dan. A onda nakon toga odma izrodi tu dičicu! Ko će im kupit prve ampindekle (?), dude, pizdarije za razmazit ih ako neću ja! Ko će im pokazivat matematiku u osnovnoj ako neću ja! Kom će doć pripiti kucat na vrata usred noći jer se boje doć doma i mame aždaje ako neće meni! Kog će pitat za savjete oko muško-ženskih peripetija ako neće mene. Hm. Dobro sad, ovo zadnje nek se slobodno obrate nekom drugom, pametnijem i kompetentnijem. Ja mogu samo s njom pojest kilu utješnog sladoleda il s njim popit koju utješnu pivicu.
Imam i Amigu koja stoji rame uz rame Mehor Amigi i čini s nas dvi trolist djeteline s četiri lista. Četvrti list je, naime, naš zajednički prijatelj Apetit koji nas prati, uveseljava, smiruje, tješi i sve ostalo šta rade pravi frendovi. S tobom se već vidim kak pod stare dane sjedimo na terasi, grijemo stare kosti, gebisi su pored nas u čašicama, a mi kartamo belu. I to sa onim kartama žir, hrast, bukva, lampaš, nešto.. Valjda ćemo do tad naučit s tima..
Bavim se hobijima koji me vesele, ispunjavaju i to sa ljudima koje volim i cijenim. Dođem nadrkana na probu, nakon 2 sata odrkana. Boli glava, više ne boli. Baterije prazne, odma se napune.
Ujedno taj hobi mi omogućuje i da putujem. Opet s ljudima s kojima bih mogla i do Kine u trokolici. Ili u onim Flinstones prometalima. Nema frke.
Postoje šanse da radim u firmi kakvu sam zamišljala kad bih davala mašti krila. Nakon prakse, zapošljavaju dvoje..a nas petero..Hm.. Al djevo think positive. Jedino kaj mi je šef Slovenec.. Ali muj simpatiko, ne bi čovjek vjerovo. Prvi dan nas je pitao jel znamo slovenski, a meni na vrh jezika : a jaaa, tovariš stari, pa kak ne, daj me zeru tudi tukaj po ščegetavčeku, še enkrat, pokliči me in me napiči zdaj, štiri ena petindvajset, tristo kosmatih hudičev, kurba prekleta... Iiiiii da, to bi bilo to. Al ipak sam odustala da mu otvorim svoju prebogatu škrinjicu znanja slovenščine. Ampak on je rekau da smo mi smetana od smetane. I to sam skužila, aha. Drugi nisu, aha. Eto kaj znači kad volite fino jest, kupujete v Merkatorju (pozdrav SamoPrijatelju) i čitate upute na pakiranju.
Okružena sam ljudima iz kojih mogu crpst neviđenu energiju, pozitivu i izgrađivat sebe u smjerovima za koje ni sama nisam znala da postoje.
Na kraju svega, tu ste i vi.. Virtualni, a opet stvarni. I za nasmijat se, i za naučit nešto i za inspirirat i za zamislit se i za sve..
Sad kad pogledam, baš neki fnje post.
Fnje = kopirajt by bobe, frifol&co.
Valjda ta čudnovata jesen na me tako utjecala.
Dear God, it is I, Ivy, sorry to bother you in the middle of the night...
(ko skonta otkud je ovo..bravo)
P.S. šta znači kad ti persona opozitnog spola kaže da intrigiraš. Jel to dobro ili loše? 
Post je objavljen 27.10.2006. u 19:08 sati.