Marketing
Vječnost u eteru
Mogući nepoznati pojmovi:
- ether after - naslov na egleskom je igra riječi na izraz ‘ever after’ koji je obično na kraju bajki - I živjeli su sretno do kraja života…/And they lived happily ever after… Kod nas su to još i preveli ‘jednom zauvijek’ za naslov modernog filma o pepeljugi sa Drew Barrymore.
eter - ima više značenja, ali za ovu priču je važno staro vjerovanje da je eter peti i najviši element nakon zraka, zemlje, vatre i vode; smatrali su da su od njega napravljena sva božanska bića i ‘viši’ oblici postojanja kao duša i slično
Kategorija: angst, canon
Vječnost u eteru
(Ether After)
by Rebecca Carefoot
Ukratko: Buffy iz prve sezone sreće Buffy iz pete sezone
Predikat: PG
Poricanje vlasništva: Nisu moje Buffy
Gospodar joj se rugao, njegov glas tih uz njeno uho. “Da nisi došla, ne bih mogao izaći.” Žrtvovala je svoj život, učinila što je morala, bila hrabra. Umrijet će. A da je pobjegla, da je odustala kao što je željela Gospodar bi ostao zatočen. Suza joj je sklizla niz obraz. Ali inače je bila potpuno nepomična. Nije se mogla micati kad je nagnuo glavu i ugrizao je za vrat. Bol. Užasna bol. Mogla je nejasno čuti kroz sivu maglu koja joj prekrila svijest kako uzvikuje da je slobodan. I onda se sve zamračilo.
Buffy je naglo otvorila oči i ugledala bijelo. Samo bijelo. Mahnula je rukom ispred očiju da se uvjeri da to nije neka blesava vrsta sljepila. Nije. To mjesto je samo bilo vrlo, vrlo bijelo. Okrenula je glavu i ustala. Polako se okrenula oko sebe, znatiželjno promatrajući oko sebe. Bijelo, bijelo, čekaj malo. Primjetila je nekoga kako malo dalje sjedi na podu. Razmislila je na trenutak pa slegla ramenima i krenula tamo. Ne kao da je imala što drugo za raditi.
Kleknula je uz djevojku i makla joj dugu kosu sa lica. Tada je uzmakla sa iznenađeno otvorenim ustima. Djevojka je otvorila oči pa ih suzila.
“Tko si ti?” upitala je Buffy.
“Zar ne vidiš?” odgovorila je djevojka. “Ja sam ti.” Pogledala je Buffyinu bijelu plesnu haljinu i sandale sa petama. “Samo kasnije.”
“Ha?” rekla je Buffy. Proučavala je djevojku. “Ako si ti ja i ja sam ja, kako možemo biti ovdje u isto vrijeme?”
“Valjda je vrijeme ovdje drukčije. Ako uopće postoji.”
“A ovo ovdje je…” potakla je Buffy.
“Čega se zadnje sjećaš?” upitala je starija Buffy.
Buffy je zadrhtala, malo se skupivši u sebe. “Gospodara,” rekla je tiho.
“Upravo tako,” rekla je druga djevojka. “Mislim da znaš gdje smo.”
“Ali to znači…” rekla je Buffy zbunjeno mršteći čelo. “Uh… kako samo umrla dvaput? Mislim, zato si i TI ovdje, zar ne?”
Druga djevojka je nešto zaustila pa zatvorila usta. “Mislim da je bolje da ne razgovaramo o tome. Prilično sam sigurna da ne bi trebala znati svoju budućnost.”
“Pa, zadnje proročanstvo sigurno nije baš pomoglo,” rekla je Buffy malo ljutito. “Tko to piše? Zašto ne mogu biti jasni? Datum, godina, vrijeme, ime i par normalnih uputa. Bilo bi puno manje problema.” Iznenada se namrštila i snažno lupila nogom u pod. “Kvragu! Gospodar je vani, a tamo su mi prijatelji. Trebala bi biti s njima. Trebala bih se boriti.” Zašrgutala je zubima. “Ovo je odvratno.”
Pogledala je stariju Buffy. “Što je s tobom? Zar nisi ljuta?”
“Uglavnom... sam samo umorna,” rekla je njena dvojnica. Buffy ju je pažljivije pogledala. Bila je dosta mršavija nego ona kao da se istrošila. Oči su joj bile bez živosti, iscrpljene. Imala je i podočnjake. Obrazi su joj bili blijedi, beskrvni. Ramena pognuta.
“Što ti se dogodilo?” izlanula je Buffy. “Izgledaš grozno.”
Djevojka joj je uputila polusmiješak. “Hvala,” uzdahnula je. “Mislila sam da smo se dogovorile, neću ti reći.”
“Ovo je nemoguće,” rekla je Buffy. “Kao, što sam postala.” Raširila je oči kad je shvatila što je rekla. “Bez uvrede ili nešto,” brzo je dodala. “Ali izgledaš tako…” Zaustavila se. “Nije važno.”
“Kako?” rekla je druga Buffy. “Užasno?”
“Mislila sam reći, izgledaš… poraženo,” odgovorila je Buffy. Iznenada je napravila grimasu. “Ali ja se ne bih trebala javljati. Vidi kakva se bila protiv Gospodara.” Povukla je nogu naprijed-natrag po podu. “Ne mogu vjerovati da sam onako glupo ušetala tamo. I zašto mi nitko nije rekao da me može hipnotizirati? Možda da sam znala. Bože. Koga ja zezam? Bio je totalno jači od mene.”
Starija Buffy je nagnula glavu na stranu. Onda se prvi put zaista nasmješila i odmahnula glavom. “Ma ne. Sasvim ćeš srediti tog gubitnika.”
Buffy se nacerila. “Stvarno to misliš?”
“Znam to.”
“Hej,” rekla je Buffy. “Mislila sam da si odlučila da mi nećeš govoriti što će se dogoditi u budućnosti.”
“Vjeruj mi,” rekla je druga Buffy. “Ne želiš znati što će se dogoditi.”
“Valjda imaš pravo,” rekla je Buffy, ponovo pogledavši svoje lice. Svoje lice poslije tko zna koliko bitaka. Nakon tko zna koliko žrtava i gubitaka. Njeno lice. Ali ne njeno lice. Njene oči, samo što su bile skoro prazne. Zadrhtala je i grlo joj se steglo. “Možda je bolje da sam umrla,” rekla je. “Mislim, ovo mjesto nije tako loše.” I sigurno nije tako loše kao to od čega su ti oči tako prazne, dodala je u sebi.
Druga Buffy je odmahnula glavom. “A-a. Ne pripadaš ovdje. Još imaš mnogo toga obaviti. Recimo razbiti Gospodara. A i znaš, spriječiti da ne dođe do kraja svijeta.”
Buffy se nasmiješila. “Jesi li sigurna da mogu? Mislim, pobijediti ga.”
Druga Buffy je pokazala bijele zube u širokom osmijehu. “Neće znati što ga je snašlo.”
Buffy je podigla pogled i nejasno začula muške glasove. “…ti ćeš morati…ne dišem.” Angel. Nasmiješila se i ugledala prepoznavanje u očima starije Buffy. Prepoznavanje, ljubav i… bol. Srce joj se iznenada sledilo, koža joj se naježila dok se ponovo pitala što će se dogoditi u budućnosti.
“Jedan. Dva.” Xander. Oživljavanje. Zadnji put je pogledala u svoje oči. “Ovo je… Dobro. Nemam pojma. Valjda ne pravi oproštaj.”
“Samo zasad,” rekla je druga Buffy. “Hej. Dobro ga ubij.”
Buffy je kimnula i na trenutak se sve zacrnilo. Tada su se otvorile Buffyine oči; ugledala je Xanderovo lice i uvukla zrak u svoja bolna pluća.
kraj
Post je objavljen 27.10.2006. u 19:15 sati.