Marketing
klasično žaljenje i prvi dio hansaplasta greya
Za početak trebam vašu žrtvu... buahahaha klik
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.
Miroslav Krleža
Da...
Trenutno osjećam bolove... velike...
želim ubit čofjeka koji je napisao program za tzk...
I želim ubit sve koji su vidli moje trčanje, tak da nemam svjedoka 
Dobila sam 4+ iz prava... stvarno me fasciniraju ti pluseki...Uglavnom, to je dobro.
Pisala sam i knjigovodstvo. Zapravo, ja sam buljila u strop, a drugi su pisali. 
Uništavala sam andrejinu ruku tak da izgleda ko da je vadila krv i da se može izvuć kod raske. Jako je cvilila. Zahvaljujući njenoj sklonosti mazohizmu, na kraju je to ispalo prilično dobro. 
Danas sam bila grljena. Jako puno... Još uvijek tražim razloge/razloze zašto...
Uvjeravala sam 2 sata jednog osobana da sam muško... Neznam zašto mi nitko ne vjeruje...
Tužaaaaaaan....
Uglavnom, ispod obavljujem prvi dio priče o hansaplastu greyu koju sam slala ljudima preko msn-a... malo je poremećena, al dobro. Oke, efo...
1.1.3056. godina, srijeda
Nova Godina. Ipak je bila loša ideja uplatiti izlet u galaksiju Plavog Kotača. Na pola puta ostali smo bez kreme protiv bora. Pilot se odlučio vratiti natrag. Nisam mogao shvatiti kakav je pilot kreten. Nakon nekoliko sati čekanja u prostranim kabinama letjelice, ipak smo krenuli. Put je prošao prilično mirno, iako je jedan od putnika zahtjevao povratak jer je zaboravio mikser za zube. Razgovor s brodskim doktorom pomogao mu je da se smiri. Poslije sam saznao da je s doktorom bio i poseban uređaj za programiranje mozga.
U galaksiju Plavog Kotača stigli smo nekoliko minuta poslije ponoći, i opet sam se morao pomiriti s činjenicom da vjerojatno nikad neću uspjeti slaviti Novu Godinu.
Hotel je bio prihvatljiv, iako su instalacije bile loše, a ljudi su vodili intelektualne razgovore vezane uz keramičke pločice i njihove koeficijente.
Profesionalna deformacija mi ni ovaj put nije ostavljala nikakve šanse za opuštanje. Promatrao sam te instalacijske cijevi satima. Tražio sam čak i upravitelja hotela, ali mi je rečeno da ako se nastavim tako ponašati, bit ću prisiljen napustiti hotel.
To me smirilo.
Ostatak dana lutao sam hodnicima koji su se razlikovali samo po različitim izgubljenim turistima. Nisam se previše zadržavao u zapadnom djelu zbog tih istih turista koji su usput bili s planeta Ubistrance.
Hrana je bila dobra, iako sam poslije imao želučanih tegoba.
Neznam, inače mi je uvijek dobro poslije fosila hijene punjene medom, i palačinka sa svemirskim gljivama i radioaktivnim mahunarkama.
Požalio sam se hotelskom savjetniku koji mi je dao neke čudne prozirne tablete od kojih sam mogao govoriti samo rečenice kao što su: „hotel je super“ i „ hotelski savjetnik ima predivnu bujnu kosu“.
Ostali turisti su me počeli izbjegavati, i hotel mi je dao posebnu sobu koja je udaljena od ostalih. Zapravo, gotovo sam siguran da je ta soba prije bila ostava za svemirske olovke.
Navodno su muški turisti smatrali da imam neke određene sklonosti zbog mog gotovo agresivnog ponavljanja rečenice o upraviteljevoj kosi.
Čak mi je i hotelska knjižničarka dala knjigu o govoru, i rekla mi je da je vrijeme da proširim svoj riječnik.
Bio sam toliko zbunjen i začuđen trenutnim stanjem da sam otišao spavati.
Valjda će sutra sve biti bolje.
Bila sam uvučena u razgovor o rozoj odječi. Protiv svoje volje, narafno. Navodno je roza dobra jer ti se ne vide prištići... sad napokon kužim zašto zhene iz razreda imaju hrpu rozog rumenila... Rozenila...wtf...
Uglavnom, probala sam nestati na jako neuočljiv način, i narafno da se dogodilo nešto glupo. Jedna od njih me vidla ( neću ju imenovat zbog straha.... ipak moram s tim ljudima bit u razredu do sredine 5. mjeseca, d...) , upiknula s noktom ( koji je btw bio rozi ) i natjerala me da se uključim u razgovor. Pričala sam im o artičokama i malim žifotinjicama pa su me gledale jako zbunjeno... Nema veze... Naviknuo sam se na takve poglede... Pogledove/pogledeke...pogledovite poglede... dobro, prestajem...
Poslje sam nagovorio anu da si probuši uho... Jako me čudi kaj me ljudi slušaju... Jaaaaako...
Jel ja predstavljam nekakakav autoritet? jesu ikad moje teorije bile točne? jesu li ikad moji planovi zapravo uspjeli? Ništa od toga.... E, pa onda???
Marketing (op.a. nešto kaj imam u školi, i pod čim jako često spavam ili crtam male biljkice..nekad i pijem vodu... ) me natjerao da razmišljam o reklamama. Koje su vama najgluplje reklame?
Kod mene imaju najveću prednost u glupostima reklame za woolite... I ona reklama di je ono žensko djete koje ima bijelu majcu. Pa bež.. Pa sivu... I takvu glasovnu frekvenciju da imate potrebu iščupat si bubnjič i nahranit s njim malog morskog ježa... I onda tog ježa bacit u vulkan koji zabetonirate... onda na taj beton postavit štandove i prodavat limunadu i pekmez od šparoge...
Ukratko, loša je reklama...
I, da, svi vi pravi i lažni (ljuuuut!!!!) ljubitelji artičoka, pogledajte ovo... odsad imate svoje najdraže pofrče i u tabletama... jeeeeee
Da, ovaj, ispričavam se zbog dugog posta... dosadno mi je... i trpim deranje osoba koji se nazivaju moji roditelji. Nedaju mi da kupim jednu kokoš.... Dobro, dobro...
Pozdrafljam vas...
Post je objavljen 27.10.2006. u 14:02 sati.