Kolege su se okupili za stolom i doručkovali. Kolega1 je pitao Kolegicu3 zna li tko je pojeo jogurte, ali ona nije znala. Razvila se debata oko pitanja pojedenih jogurta. Kolega4 je rekao kako im je H.M. možda namjerno podmetnuo. Kolega2 se uključio i to povezao s idućim tjednim zadatkom. Kolege su zaključili kako možda u Sobi još netko obitava, a da oni za to ne znaju. Kolega1 je odjednom rekao da su mu sumnjivi Kolega4 i Kolega2, koji su sve nijekali i pokušali optužiti Kolegicu3. Doručak je završio, kao i rasprava, ali krivca nisu pronašli. Kolege su se počeli okupljati kako bi napravili jutarnju tjelovježbu.
Kolega4 je odlučio priznati da su Kolega2 i on pojeli jogurte. „Ste platili? Dobro. Onda možete baciti u smeće. A zašto niste priznali odma? Ja sam znao da si ti pojeo. Čim smo ušli u Dućan ti si ko… Da je ušla ona sa mnom u Dućan ne bi ni gledala u ono. Ja spavam još ujutro.“, ispričao je Kolega1. Kolega2 je razočarano komentirao kako u Sobi ne postoji humor. Počeli su vježbati.
Kolega1 je u šišao Kolegicu3. Ona je govorila Kolegi2 koji se znojio, kako je „nedorastao“, jer stalno izvodi neke „gluposti“. Kratko su se prepirali. On je njoj govorio neka prestane sve komentirati, a ona njemu da neće, jer na to ima pravo. Kada je otišao, Kolegica3 ga je počela komentirati Kolegi1, koji je za Kolegu2 rekao da je dobar, mada se ponekad ponaša kao dijete.
Kolega2 i Kolega1 ponovo su otišli u Dućan kupiti žilete, a na računu im je ostalo 450,29 kuna.
ovdje se nalazi originalni text koji sam prilagodila za potrebe h.m.a
Post je objavljen 27.10.2006. u 13:52 sati.