Jutarnja kava i novine mnogima predstavljaju ritualni početak svakoga dana, ne samo radnog. Ne znam kako vama, ali meni prva jutarnja kavica i listanje tiskovine u kojoj još ne znam što će me dočekati znači svojevrsni intimni trenutak, vrijeme koje je najljepše provesti u samoći, s crnim napitkom i crnim slovima. E sad, reći ćete, ako je intimni, provedi ga doma. Ali ne može, po novine treba izaći iz kuće, do kioska, a ponekad ujutro doma i cigareta pofali. Dakle, treba izaći, čime naš jutarnji intimni trenutak već jednim dijelom postaje javni čin. No, ima tu i stanovitih tehničkih poteškoća. Kafići u kojima se obično obavlja ritual prve kavice i novina najčešće imaju bezobrazno male stolove. Tim gore ako su okrugli. Naprosto ne možeš pošteno raširiti novine a da na stolu ostane još dovoljno prostora za kavu, čašu vode i pepeljaru. Zato sam razvio tehniku čitanja novina za malim stolovima u kafiću: naprosto, lijevo od sebe privučeš što bliže stolu jednu slobodnu stolicu, koja svojim naslonom daje oslonac stranicama novina, pa na stolu ostaje više mjesta. Dakle, stiže kava, cigareta je zapaljena, okreneš prvi list, kadli - eto, netko bi sjeo za tvoj stol. Na javnom si mjestu, očekuje se da se tu družiš s ljudima koje znaš ili koji te žele upoznati, pa odbiti nekoga tko želi sjesti za tvoj stol, unatoč friškoj kavici i novinama, naprosto nije lijepo. Pogotovo ako taj također ima novine sa sobom, pa sve navodi na to da ćete čituckati svaki svoje, u dvostrukoj samoći. Uostalom, svatko ima prijatelje i poznanike od kojih bi, kada dođu u isti kafić, bilo bezobrazno da ne sjednu s tobom za isti stol. Međutim, taj bi sjeo baš na onu stolicu koja tebi služi kao naslon za novine! Naravno, zaboravio sam napomenuti, najčešće biram stolove koji su uza zid, ne volim sjediti leđima okrenut javnom prostoru, ni iz kakvog posebnog razloga, tako mi je jednostavno ugodnije. Logikom položaja, i stolica na koju naslanjaš novine također je uza zid. Mrzovoljno pogledaš svoga gosta i nagovaraš ga da sjedne na neku drugu stolicu, uostalom još su dvije slobodne, ali ne, on hoće baš ovu uza zid jer, kaže, hoće gledati svijet oko sebe. "Daj za promjenu gledaj malo svijet u sebi, svijet oko tebe ionako je uvijek isti", odvraćaš mu, ali ipak sklanjaš novine. Dovršit ćeš listanje kasnije.
Inače, danas pijem jutarnju kavicu u Zagrebu, a večeras se, nadam se, vidimo u knjižnici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Cvjetni trg) na predstavljanju Vampirskih priča i Libre Libere, u 19:30 sati. Zasad švrljam gradom, u torbi mi je već novi broj Gordogana s jednim mojim člančićem, Borat dolazi u kina tek za nekoliko dana, vrijeme je prekrasno. Terapija Zagrebom zasad postiže učinak znatnog psihofizičkog preporoda.
Još jedna novost: Naklada Zoro večeras u 18 sati otvara knjižaru u Sarajevu, na adresi Branislava Đurđeva bb. Nisam tamo, naravno, jer sam večeras u Zg, no nadam se na ćemo narednih mjeseci i godina i u toj sarajevskoj knjižari predstaviti sijaset novih knjiga.
Post je objavljen 27.10.2006. u 11:14 sati.