Ni sam Damir nije znao zašto toliko sijedi za knjigom. Fakultet je mogao prolaziti s daleko manje učenja. Imao je svoje društvo s kojima bi popio pivo ili pogledao tekmu, svakog prvog četvrtka u mjesecu bi se okupljao u udruzi Pingvina gdje bi raspravljali kako mogu poboljšati Svijet. Daleko od toga da nije imao društveni život.
Mučile su ga neke stvari iz djetinjstva. Odrastao je u manjoj sredini koja nije imala razumijevanja za tehniku i obrazovanje kome je Damir težio. Visokoobrazovani ljudi su prezentirani kao oni koji žele izmusti novac raji. Kuću može graditi građevinar s bauštela. Arhitekt ne zna što je to "čvrsta kuća". On se doduše sprdao s izrazom "trauma iz djetinjstva", no neke stvari se mogu ignorirati, ali ne i izbaciti iz života.
Među Pingvinima je iskreno htio napraviti boljitak za Svijet. Zamišljao se kao ona Žena u reklami za Apple.
Treba poraziti Velikog brata!
Ali je li Ona na pravoj strani?
Je li Veliki Plavi uistinu takav?
Tko nudi veću slobodu?
U stvari Damir je duboko u duši znao. Učenje je bilo svojevrstan bijeg. Bojao se ostati sam sa svojim mislima.
Post je objavljen 27.10.2006. u 11:03 sati.