Dugo sam razmišljao o čemu danas pisati. Trudio sam se da ne zastranim u vode teorija urote i želio sam objaviti razmišljanje o tome kako se pojedinac može uzidići do moći i vlasti nad cijelim narodom (tzv. despoti, diktatori, kraljevi, sultani i ini...) ali će ta ideja pričekati slijedeći tjedan. Moju pažnju zagolicao je slučaj poznat užem krugu ljudi - kako nekadašnji ugledni (?) zagrebački odvjetnik i sudac pokušava prigrabiti atraktivan poslovni prostor u samom centru grada.
Pater familias i njegovi sinovi
Oko Božića 1990. Vojko Madirazza postaje predsjednik zagrebačkog Županijskog (tadašnjeg Okružnog) suda, a u veljači 1991. član Republičke izborne komisije. Na mjestu predsjednika suda ostaje do 1996. nakon čega se bavi odvjetništvom. U međuvremenu odgojio je dva sina Ivana i Josipa, koji su krenuli očevim stopama, otvorivši 2000. godine vlastiti odvjetnički ured na adresi Ilica 13. Na istoj adresi, 3. kat, nalazi se i veliki stan Vojka Madirazze - pater familiasa u kojem je i navedeni ured.
Od 1964. sudeći prema službenim dokumentima, u Ilici 13, 1. kat, djeluje Klub studenata Istre Mate Balota. Tadašnje stambeno poduzeće "Stanoinvest" predalo je Klubu prostorije na uporabu, gdje se Klub nalazi i danas. Problemi na relaciji Vojko Madirazza - Klub studenata Istre počinju sredinom 90-ih i traju do današnjih dana.
Gdje je kvaka?
Kronologiju sukoba znaju tek rijetki, čija imena iz razumljivih razloga ne objavljujem, a ja ću je probati rekonstruirati najbolje ali i najsažetije moguće. Klub studenata Istre uživao je desetljećima veliku reputaciju i u ratnim 90-im pružao je utočište i zabavu velikom broju zagrebačkih studenata, neovisno o mjestu iz kojeg dolaze. U tim godinama Klub je radio punom parom i okupljao toliki broj ljudi da se vikendima stvarao red za ulazak, čak na Ilici. Negdje u tim godinama počinje sukob dijela stanara predvođenih Vojkom Madirazzom i uprave Kluba. Formalno, uzrok sukoba je veliki broj ljudi i buka koja dopire iz Kluba. Jednako tako zaprljane stepenice i ulazak u zgradu. U 20 godina promijenilo se 15-ak predsjedništava Kluba, svi su redom znali za postojeći sukob i svima je prvi potez bio otići na razgovor s Vojkom Madirazzom. Nevjerojatno da niti jednom nisu uspjeli naći zajednički jezik. Predlagano je x rješenja ali je odvjetnik Madirazza (danas predstavnik stanara) sva redom odbijao, svake godine sve ogorčeniji. Obrazloženje je bilo uvijek jednako - Ja ratujem s vašim Klubom već 20 godina i izbaciti ću vas van jer su svi Istrani isti!
Zanimljivo je da Madirazza živi na 3. katu i da do njega navodna buka niti ne dopire, dok se stanari koji se nalaze iznad Kluba nikada nisu žalili niti prijetili (za razliku od našeg M). U međuvremenu Klub vrši mjerenje buke i dobiva atest ovlaštenog tijela da klub ne emitira buku veću od dopuštene. To ne sprječava Madirazzu da svakodnevno prijavljuje Klub policiji i provocira intervencije pa čak i racije. Štoviše ponosno ističe da je isključivo on zaslužan za tu bezočnu manipulaciju snagama reda. Madirazza postaje predstavnik stanara, stan iznad Kluba mijenja vlasnika a podmladak otvara vlastiti odvjetnički ured. U stanu pater familiasa. Razumijem da se jadni umirovljenik Vojko nije osjećao ugodno u svojem stanu koji je prinuđen dijeliti sa odvjetničkim uredom svoje djece (i njihovim vježbenicima). Pogled mu je već neko vrijeme fiksiran na atraktivan prostor Kluba studenata Istre. Zahvaljujući svojim vezama bez problema bi uspio unajmiti spomenuti prostor i pretvoriti ga u jedan od najatraktivnijih odvjetničkih ureda u gradu. Jedini problem predstavlja iseljenje Kluba, koji je već odavno postao institucija.
U službi pravde
Otac, odvjetnik i sudac. Tri riječi koje izazivaju poštovanje i pretpostavljaju nekakav integritet. Na žalost prisega i predmnijevana odanost pravdi ne vrijede ni pišljiva boba nedodirljivom M. Ne samo da taj čovjek otvoreno vrijeđa i prijeti 18-godišnjim studentima koji nemaju pojma tko je taj zapjenjeni starac, a koje slučajno zatekne na stubištu zgrade u Ilici 13 (čiji je jednini grijeh što ulaze u Klub studenata Istre), nego bezočno zlouporabljava policiju. Nisu po srijedi nikakve špekulacije, ove tvrdnje mogu se provjeriti kod nekoliko policajaca koji su svakodnevno odlazili na "intervencije". M poznaje zakone samo da bi ih mogao subjektivno interpretirati i bezobzirno kršiti. U njegovoj svijesti to je opravdano - ipak je bio predsjednik suda, dakle pozvan je tumačiti zakone i suditi. Na žalost njemu to izgleda kao u onoj poslovici - kadija te tuži, kadija ti sudi.
Upornost Madirazze je vrijedna divljenja, kao i njegova želja da svojoj djeci osigura podlogu za blistavu odvjetničku karijeru. Klasična hrvatska priča - tko ima, daj mu još, ali samo na štetu puka. Samo zahvaljujući razumu nadležnih gradskih tijela Klub još uvijek egzistira na istoj adresi. Novi ljudi, nadležni za to, slušaju iste priče koje M vrti od 90-ih i da stvar bude gora, vjeruju tom "uglednom" građaninu.
Umjesto zaključka
Iz Županijskog suda u Zagrebu nestalo je, između 1988. i 2000. preko 14 miljuna njemačkih maraka. U tom periodu na čelu suda bio je i Vojko Madirazza koji je za Večernji list (10. 7. 2000.) izjavio: "Sve je trebalo vještačiti, odrediti novčanu vrijednost zaplijenjenoga, ali se to nije tako radilo. Sačekajmo nalaz najnovije komisije. Ništa više od toga ne želim reći." Naravno, nalaz najnovije komisije još nije objavljen, a tadašnjeg predsjednika suda pitam što je napravio da se poprave stvari koje se nisu radile prema propisu. Jadan on, pa tko je čuo da predsjednik suda (!) ima neku mogućnost utjecati na kriminal na svojem sudu. Ili je to njemu jednostavno društveno prihvatljivo ponašanje, za razliku od "buke" studenata koji zauzimaju prostor koji bi trebao pripasti njegovoj djeci. Škola prirodnog prava alla Madirazza. Čisto da spomenem Josip Madirazza je član uprave Lura grupe i osobni prijatelj Luke Rajića. Štoviše vodio je rastavu braka između Luke i Borne Rajić. Inače se rado pojavljuje u sudnici kada je riječ o tužbama za klevetu, uvredu i sl. Ivan je osnivač društva Madirazza i sinovi d.o.o., koje se bavi svim i svačim... od projektiranja i građevine, preko popravaka aparata za kućanstvo i vađenja kamena(?), pa sve do iznajmljivanja automobila i poslova privatne zaštite. Da bih riječ rekao, spontani aplauz. Što se mi u Kini toga nismo sjetili umjesto Kulturne revolucije?
Toplo se nadam da ovaj članak neće biti povod tužbi za klevetu, i ispričavam se ako sam nenamjerno povrijedio nečije osjećaje, ali u slučaju da bude nadam se da ću si moći priuštiti usluge odvjetničkog ureda Madirazza. Na kraju zaključke izvedite sami i pokušajte odgovoriti na pitanje - Sa koliko slova "Z" se piše atraktivan poslovni prostor u Ilici 13?
MaoTze
Post je objavljen 27.10.2006. u 10:49 sati.