Marketing
UČIM SANJATI...
Nećete mi ovo vjerovati... Čak i meni se čini nevjerojatno... Ali jučer sam sanjala... Sanjala sam. Ispod zvijezda (naših zvijezda) tri njegove crvene ruže bdjele su nada mnom... A ja sam napokon odlutala u onaj tajanstveni svijet koji nisam posjetila već mjesecima, možda i godinama... Svijet snova. Ulovila sam komadić zvjezdane prašine u dlan... Lebdjela sam negdje na plavom nebu... Bila sam sretna i slobodna...
Sna se tek mutno sjećam... Ali ostavio je takav osjećaj u meni... Neko neopisivo smirenje kad sam ujutro otvorila oči... Nisam dugo spavala, ali bio je to san, pravi san!!!
Ne znam možete li shvatiti moje oduševljenje... Sa snovima imam problema toliko dugo...
Ali jučer sam sanjala!!! Zaspala sam i sanjala sam...
Magla zaborava odnijela je većinu detalja... No osjećaj pamtim... Neopisivo smirujuć i ugodan... Neka toplina... Sigurnost... I nada... Nada da moja lutanja noćima prestaju... Da ću i ja jednom prestati biti stvorenje mraka...
Toliko mi je sad žao što sam zaboravila svoj san... Svoj prvi san nakon... Koliko već??? Više i ne pamtim.
Možda sam sanjala neke neopisive ljepote... Možda sam sanjala sreću... Ne znam... Koliko god se sad trudila sjetiti, ne mogu...
Ali moja duša napustila je tijelo, bila je slobodna u nekim drugim svjetovima...
Sanjala sam...
Sanjala sam...
Osjećaj buđenja ujutro bio je posve drukčiji... Umjesto umora i paraliziranosti nakon besane noći ili naglog trzaja iz noćne more osjetića sam nešto posve različito... Uživala sam u onom trenutku između jave i sna... Kada se ono stvarno i ono s druge strane stvarnosti dodiruje i miješa... Ima toliko magije u tome...
Da se barem sad mogu sjetiti što je to bilo...
Makar slutim...
Možda sam sanjala svoju ljubav...
Jer probudila sam se sa smiješkom na usnama...
Post je objavljen 26.10.2006. u 23:04 sati.