evo obećani izvještaj sa auxeera
do auxeera smo putovali oko 20 sati
u italiji nam je na nekoj bengi riknuo bus
stajali smo oko sat vremena dok je šofer izvadio i zamijenio kablove
na podu su se našla 3-4 crijeva od pola metra izvađena iz mašine
nakon popravka smo nastavili dalje
kroz italiju i francusku stajali na bengama i punili zalihe ( čokolade mi je dosta za 2 mjeseca )
70 km prije auxeerea nam rikne bus
nema goriva i treba ga gurat da ga uzme iz rezervoara
sad zamislite sliku kako 70 ljudi gura bus na autoputu
dolazimo u auxeere 3-4 sata prije tekme
drotovi su nas dopratili do parkirališta i onda pustili da lutamo po gradu
mi smo otišli u neki birc, i ovi ispred nas krenu unutra i frajer im kaže da je zatvoreno, dolazi još nas 6 i frajer kad je vidio kolko nas je odmah je otvorio ( mislio je da će nekaj zaradit )
svako pojeo kebab i polako nastavili prema centru
svi se skupili oko francuske verzije piccadily square ( naravno, ovo je puno, puno manje )
tamo pjesma i piva u potocima
u dućanu nema hladne pive, tako da smo je hladili u fontani na tom trgu
skoro ispalo sranje jer su neki domaći malo provocirali, ali sve je ostalo u redu
murija je, za razliku od naše, jako ljubazna
s tog trga smo polako krenuli prema stadionu
oko stadiona dosta murije, a pored nas prošla 2 autobusa djece 5.-6. razred koja idu na tekmu
od njihovih navijača ni traga ni glasa cijeli dan
na putu do stadiona smo zajebavali dva drota na biciklima
oni nam objesne di trebamo, a mi namjerno u drugom smjeru
i tako do stadiona
ovom mlađem smo u mjesto za čuturica stavili pivu, a on se nasmijao i rekao: no, thanks
još smo mu probali dati da nam nosi vrećicu s pivama, ali je rekao da ne smije
jedini je bed kaj malo ljudi priča engleski
na stadion ulazimo pola sata prije tekme
ljudi ima dosta, navijanje odlično
oko 5. minute bakljada koja po meni nije trebala biti tako rano, ali jebiga
zbog baklji drotovi ubacuju suzavac i nastaje kaos
probali su neke privesti, ali ništa od toga
i po prvi put u životu vidim da se murija u neredima povlači
do poluvremena se sve smiruje i tako do kaja tekme
na kraju nas drže jedno 15-20 minuta
njih 20 je napravilo kordon na stepenicama
drže one štitove u rukama, a u očima im vidiš strah i da im nije svejedno
puštaju nas van i nakon pola sata krećemo prema doma
po povratku svaka benga naša, ovima na benziskoj ništa nije jasno
u italiji skoro padamo jer nas neki starkelja cinka da iza kradu boce
dolazimo do slovenije
kao i kad smo išli auxeere, na sloveniji čekamo 2 h
frajer svaku putovnicu posebno provjerava i ne puštaju nas dok nisu došla dva kombija i jedan džip sa specijalcima pod punom ratnom spremom
nakon 2h krećemo sa granice
frajeri nas furaju na rijeku i ne daju nam da idemo na zagreb
na našoj granici nas preuzimaju naši drotovi
nama pun kurac jer jedno 6h nismo stajali pišat
umjesto na bengi, naši nas iskrcavaju na nekom gradilištu iza rijeke i tamo pišanje
onda vožnja do zagreba bez stajanja
u zagreb stigli oko ponoći, nikome na borongaju nije ništa jasno od kud tolko ljudi
Post je objavljen 26.10.2006. u 20:08 sati.