Marketing
Dva bitna prijedloga čine stvar neizmjernom.
Prvi prijedlog, kao što to nerijetko biva, tiče se odjeće. Drugi također. Treći (koji je zapravo drugi jer su prvi i drugi prvi) se tiče novog vokabulara.
Prvi prijedlog je da svi nosimo trenirke - uvijek ili barem učestalo. K tome valja se osjećati sjajno, samouvjereno, opušteno, zaigrano te nesputano. S obzirom da u zadnje vrijeme nosim trenirku učestalije no inače, uviđam da bi bilo bitno da podijelim s ostatkom kolektiva ideju o trenirki kao idealnom odjevnom predmetu. Zaista, nerijetko se nalazimo u situaciji (neki više, a neki, pak, manje) u kojoj svijetu velimo: "Joj, kaj da obučem? Joj, ne znam kaj da obučem!". Za mene nema dileme, pravi odgovor glasi: "Nema dileme, obući ću trenirku i osjećat ću se slobodno i seksi!". Mnogi će reći: "Kak da obučem trenirku? Jest udobna, jest seksi, ali, zaboga, neprimjereno je obući trenirku na večernji izlazak, maturalnu zabavu, u luna parku, u Maksimirskoj šumi, u Državnom arhivu ili Bjelovaru. Svi će me čudno gledati, s obzirom da su obučeni u neudobnu odjeću koju su posebno birali za taj izlazak u restoran ili u noćni klub Gjuro 2 ili Krivi put. Zakaj se ne bi obuko u štiklu ili stavio sako ak se u njemu osjećam ugodno i seksi?".
Kolektiv moud minusiplus filozofije ovdje priskače u pomoć. Kolektiv moud tvrdi: "Oh ne, ne osjećaj se neprimjerenim, ter svi smo obučeni u trenirke. Ugodno nam je, neopterećeni smo efemernim stvarima kao što su, primjerice, oblik, boja i materijal odjevnih predmeta. Mi nosimo ono što je nadohvat ruke (to je, naravno, trenirka) i prihvaćamo tvoju odluku da nosiš poglavito trenirku i u njoj se osjećaš sretnom-im kao sjajnu ideju. Sjajno. Svjesni smo da je sreću vrijednije naći u kontemplaciji ili alkoholu nego u odjeći ili brijanju stidnih dlaka.
Drugi prijedlog (ili drugi dio prvog prijedloga) jest da se svi oblačimo kao Pavao Pavličić. Razlog je, vjerujem, jasan i nije ga potrebno dodatno obrazlagati. Ako netko nema trenirku, zasigurno ima sljedeće odjevne artikle: traperice, kožni pojas, cipele, košulju (koja se stavlja u traperice), sako, velike naočale i brkove (koji nisu nužni ukoliko se radi o ženskoj osobi). Šešir može služiti kao dodatak. Tim izgledom uveseljavamo sebe i druge te osiguravamo dobar temelj za nošenje trenirke.
Treći (drugi) prijedlog znatno je jednostavniji i, kao što je najavljeno, tiče se vokabulara. Buljofor i ja došli smo do zaključka da nema nikakvog smisla pitati prijatelja "Imaš li još para na iskici?". Pitanje je repetitivno, monotono i pomalo bezobrazno. Umjesto tog pitanja uveli smo novo pitanje: "Imaš li još mulja na tavanu?". Smisao je isti, a efekt je, vjerujte, sjajan.
oksimoron
Post je objavljen 26.10.2006. u 16:14 sati.