Koje jebeno, jebeno sranje. Mrzim kada mi lažu i dezinformiraju me, a danas mi to rade cijeli jebeni, jebeni dan. Mrzim to.
Krenuo sam u laboratorij izvaditi krv i dati urin danas ujutro. Doktorica mi je rekla da to moram učiniti, i sa uzorcima i posudom za uroklturom otići na mikrobiološki laboratorij u Puli. Njezine riječi. Trebalo mi je dva sata da saznam da pod :
Ne trebam otiči u opću bolnicu u Pulu, nego u zavod za javno zdravstvo (mislim da svi vidimo kako to može zbuniti iskusnog liječnika)
Da ne nosim uzorke u Pulu, već kasnije uzimam nalaz (na mom stolu trenutačno)
Da prije testiranja ne smijem ništa jesti (hvala lijepo na informaciji, ali ja ne hodam kod doktora stalno da bi to znao)
mislim da tu ima još čega, ali ne želim se zamarati sa njihovom dezorganiziranošću, bezobraznošću i brzopletošću. Mislim zar je teško napraviti jedan lijepi FAQ oblijepiti ga na ulazna vrata, Internet stranicu ili otiskati letke? Vjerojatno je , jer se izgleda kod nas razvila neka supkultura bolesti gdje svi moramo znati nepisana pravila zdravstvenih ustanova.
Jebem ti pas mater. Mislim da su mi barem minumim informacija mogli dati. Nisam glup. Zbilja nisam, što god neki od vas mislili, ali nisam. Ali, mene su zbunili. Ja sam došao doma danas sa testiranja i rekao sam svima da sam zbunjene. Htio sam postaviti doktorici neka pitanja u vezi mojih nalaza. Nisam dobio nikakav odgovor. Oprostite. Dobio sam. Glasio je : «Snađi se. «. Hvala. Zato godinama plaćama zdravstvenu zaštitu koju rijetko koristim.
Naravno dan ne prestaje tu. Krenuo sam ja kupiti novi mobitel i startni paket. Crvenokosa i ja samo na različitim mrežama i htjeli smo razgovarati jeftino, jeftinije. Nakon razgovora i dogovora odlučili smo da ći si ja kupiti Simpa start paket, tako da svako od nas tegli sa sobom dva mobitela. Lik koji mi je prodao mobitel mi je rekao da T-Mobile ima opiju za 0 kuna. Da ima. Plaća se 25 lipa po razgovoru i traje do 31.12. Poslije toga nema. Htio sam baciti mobitel u zid. A, lijepo sam mu rekao što i za koga mi treba. Sada se trebam pojaviti pred Crvenokosom i reći joj da sam zajebao jednostavnu kupovinu mobitela. Da sam bio toliko nesposoban da sam bacio tristo i nešto kuna u vjetar (srećom išao sam na najjeftiniju varijantu), to je baš genijalan uvod u naš zajednički život. Predivno. Pokušat ću vratiti mobitel danas i kupiti Vipov komplet koji gle čuda nema rok trajanja za uslugu 0 kn po minuti. Kako se sada ljutito osjećam. Mislim zar ne mogu mi reći jednostavne informacije kada ih pitam. Koja sam ja budala bio, i sada imam osjećaj da mi neće vratiti novac natrag i da ću ostati sa tim glupim mobitelom u ruci i da ću ga morati prodati na crno ispod cijene. Novaca nemam previše. Mislim užaš, užaš, užaš, užaš, jebem im sve živo.
Sutra moram ići u Pulu u nepoznatu zdravstvenu uslugu i s njima se zajebavati. Naravno imam i vremensko ograničenje u kojem to moram obaviti jer mi sestra sutra u istom gradu ima promociju. I naravno, moje je zdravlje za moju obitelj na drugom mjestu. Neka se jebu. Danas sam im rekao da se selim. Ispočetka su to dobro primili, a onda su me krenuli napadati da kako ću ja živjeti (mislim da će mi dati otkaz ako se odselim), da moj novac pomaže obitelji ako se maknem da će im biti teže, da smo sada započeli novi posao i kuda se baš sada idem seliti. Pa šta nisam normalan, što si ja mislim.
Neka se nose. Neću svoj život povlađivati njima.