Kao što je sa nekim ljudima samo šutnja iskrena tako su i najsmisleniji upravo besmisleni razgovori.
Fotografija reproducira u beskonačnost ono što se zbiva samo jednom: ona ponavlja mehanički ono nešto što se više nikada ne bi moglo ponoviti.
Od dosta ljudi koji su mi bili bitniji ne posjedujem fotografije. A zapravo volim kopati po starim kutijama sa bezbroj mehanički uhvaćenih neponovljivih trenutaka. Danas sam na poleđini jedne crno-bijele fotografije našla priču o starcu kojemu se ljutnja pretvarala u ravnodušnost i bio je sretan i ushićen cijeli život.
Post je objavljen 26.10.2006. u 14:12 sati.