Moram priznati da mi je doticna blogerica susjedica digla zivac. Vjerojatno cu povremeno biti netakticna. Ali fakat nije fer. Postoji nesto sto ona osobno moze poduzeti u vezi sa stanjem u kojem se nalazi. I kaj istina je da debeli ljudi cesto imaju totalno slatke face. Zasto bi trebalo presucivati lijepe stvari kod nekog? Zato sto ta osoba zna da ima debele xerice i kaj joj je guzica prevelika za prosjecnu stolicu. Pa ima nesto lijepo sto se ne smije spominjati? Totalna glupos. Ta osoba je zavijedila da joj nitko vise ne daje komplimente.
Slijedece, i dalje u afektu i katastofalno grozno od mene sto cu ovo izvaliti, ali sto lijepo stoji na ljudima koji su duplo tezi nego sto bi trebali biti? I nikakva fenci obleka to nece sakriti. Da pretjeruju s malim brojevima i i diskriminirane su zene koje su malo puesnije gradje koje su i zgodnije od anoreksicarki za koje se doticna obleka radi, ali mislim nema goreg od pretile osobe u tajicama i uskim majcama. Neke je stvari jednostavno ruzno za vidjeti.
Iako svaka cast osobi koja ima dovoljno hrabrosti to isfurati.
Uglavnom ljuta sam da svatko moze komentirati moj izgled. Premrsava, taman, kaj si anoreksicna, kaj ti jedes kaj, pa ti jedes kao pticica, tebi i ne treba hrana.......
Da mi je vidjeti da se netko tako razgovara s debelima. I to mislim za vrijeme normalnog dana, normalni ljudi, navodno odgojeni ljudi, sefovi, prijatelji, svi si daju za pravo komentirati mrsavije osobe.
Ukoliko sam anoreksicna znaci da imam bolest u glavi i da mi je tesko i da mislim da sam bez obzira na to sto mi govore uvjerena da sam debela, a ako sam normalna, nije uredu da lijecis svoje komplekse vrijedjajuci mene. Uglavnom postoje dvostruki standardi i uglavnom ne volim debele ljude. Plase me,. Plasim se da cu jednom i ja biti debela. Bojim se trudnoce. Bojim se pms-a. Svega se bojim. Nije u redu da postoje tolike razlike. Eto.
Post je objavljen 26.10.2006. u 10:53 sati.