Ima situacija gdje ne čujem što pričam,ne doživim se,ne shvatim,PRETJERAM !!
I priznajem znam biti naporna...
I naravno,to pretjerivanje ne vršim na sebi nego na drugima...
...i onda se dogode sranja....
I ok...Ako sam presudila da je na meni krivica...ISPRIČAM SE.
Ali isto tako ne možemo samo primati i prihvačati!Treba se koji put dati,treba koji put shvatiti,treba koji put oprostiti !!
Ne volim se rasipavati riječima!
Reći "oprosti" bez pol beda!
Reći "opraštam" bez pol beda!
Reći "odjebi" bez pol beda!
.....i tako misliti.
Ali jednostavno ne volim kada čovjek ne zna komunicirati.Kada ne zna doći i reći : "čuj,to mi smeta..." ili "ok,ovo mi se čini u redu..."
Jer kako ću znati tko šta misli i osjeća bez da mi kaže!!
....i takve me stvari izbace iz takta!
....i takve me stvari uzrujaju!
I onda se upitam..
" Kako je uopče došlo do toga? "
" Zašto mene uopče netko može izbaciti iz takta?? "
" Zašto uopče biti uzrujan??? "
I na kraju se stabiliziram.Vratim se na svoje i ne marim uopće.I dobro mi je.
I onda je sve poslije pitanje vremena kada češ ponovno doći u takvu situaciju..
Samo što te poslije muči kako je ona druga osoba,što osjeća i što misli!!
A nikada nećeš otkriti ako ti ne dođe i izrazi mišljenje.
I VJERUJTE MI IPAK VAM NIJE SVE JEDNO...
JER NE VOLIM KADA NEŠTO IZA MENE OSTANE NERIJEŠENO...
KADA NE POGLEDAM TU OSOBU,A IMAM POTREBU !!
KADA NE POZDRAVIM TU OSOBU,A IMAM POTREBU !!
KADA NE RAZGOVARAM S TOM OSOBOM,A IMAM POTREBU !!
I sve su to neke sitne situacije koje ti puno znače.
Bar meni...
I želim to promijeniti !!
Post je objavljen 26.10.2006. u 09:02 sati.