Gdje celjad nije gladna tu ni jedrilica nije tijesna
Proslo je vise od tjedan dana od kada sam se vretio s jedrenja i evo, uspio sam se sabrati, napisah izvjestajcic o tome.
Kao sto mnogi od vas znaju trenutno sluzim civilku pri jednoj znanstvenoj ustanovi, a jedan od likova koji tamo rade ima prijatelja, vlasnika jedrilice. I kada je trebalo istu prevesti od Trsta (nakon sudjelovanja na Barkolani) do Splita (ne bi li se tamo vozila Viska regata) javila se potreba za posadom. Na slikama su pokazani redom: kapetana John Totto, posada u sastavu JoAnna, John Bozzo, John Kmezzo te ja. Ja se pravim vazan, moglo bi se reci da se kapetaniram.
Na Mirnu smo se ukrcali u Trstu, u nedjelju 8.10. popodne i odmah krenuli na put. Navece smo stigli u Porec gdje se iskrcao ostatak posade s Barkolane i tu smo nocili. Sutradan smo dosli do Suska, a u utorak smo pristali na Kornatima. I najeli se ko prasad lignji. Svjeze izvadjenih iz mora, neociscenih i spravljenih u tepsiji s krumpirom. I zalili ih obilno buteljama iz kapetanove zalihe. U srijedu smo stigli do Splita gdje je tijekom cetvrtka obavljena papirolgija za sudjelovanje na ragati i gdje su se prije nabrojanoj posadi pridruzila jos tri mornara iz cuvene Zagorske mornarice (jedna jako zanimljiva organizacija ciji opis nikako ne stane u okvire ovog posta). I onda smo u petak startali regatu...
Prije no sto se bacim u uzbudljive opise same regate zelio bih napomenuti par stvarcica vezanih uz samo jedrenje i zivot na jedrilici. To je naime bio moj prvi susret s jedrilicom, a samim time i prvo jedrenje. I naucio sam nekoliko trikova s uzadi (tzv. cvorova) i skuzio sam kako to jedrenje funkcionira, zasto su ta jedra takva kakva jesu i zasto se u odredjenim situacijama postavljaju ovako ili onako. A kada nema vjetra, onda upali motor i autopilot, pa jedi, pa pij, pa se odmori... A vrijeme je bilo predobro. Kupanje i suncanje u 10. mjesecu. Da mi je netko pricao rekao bih mu da je lud (a iza ledja bi o njemu pricao jos svakojake gadosti).
Stali smo kod regate. Da, u petak je startala ragata. I ja mislim sada ce biti frke, sada ce biti svega. Ali nista rodjo od toga bez vjetra. A vjetra nije bilo ni nakon 4 sata taljiganja i cekanja. Pa smo onda upalili motor i vozi put Visa.
Navece stigli na Vis, s ribarskog broda preuzeli svjezeg 4kila teskog gofa i na rostilj s njim. A ni ostale posade se nisu libile zdravog sportskog veselja. Pravi svatovi, sta da vam pricam...
U subotu se regata vozila na Visu, oko bova. Nas cetvoro mladjih smo od kapetana, koji je inace visanin, posudili kombi i obisli taj otok. Najvise me se dojmila uvala Stoncica koja je opremljena pjescanom plazom, malim barom i konobom s ogromnom zivom ogradom u sastavu palme i trstika. Pod tim palmama su se navodno rumeni odmarali i neki nasi istaknuti politicari:) Ekipa iz Mornarice nije uspjela isploviti s Mirnom na ovu etapu jer su bili zagradjeni na parkiralistu, a i bili su umorni. Navece semo se natovarili pasticade od licke srnetine na viski nacin. S njokima.
Nedjelja je bila zadnji dan regate. Ruta Vis-Split. Na start smo kasnili oko 15 min jer smo se u zadnji tren sjetili da treba natociti goriva (za slucaj da nas vjetar opet izda), a onda smo jos na benzi petljali nesto s pranjem broda. Nismo ga oprali, ali smo startali i bilo je vjetra. Jedrili smo pravo fino dok neki mamlaz nije izletio pred nas i, posto je vjetar puhao u krmu, ostao bez vjetra. Nas presimpaticni i gotovo uvijek dobrocudni kapetan je izveo mlak manevar izbjegavanja i malo uranio s vracanjem na kurs te je sidrom (koje stoji na pramcu) satrao ogradu zloceste jedrilice. Malo psovanja i vozi svaki na svoju stranu... Etapu smo odjedrili, ali smo zajedno s drugom posadom diskvalificirani. Nema sudaranja:(
U nedjelju smo prenocili na jedrilici u Splitu i u ponedjeljak zapalili za Zagreb. Kao zakljucak necu pricati kako mi je bilo super sjajno nego cu samo navesti tri skracenice iz sluzbenog programa Zagorske mornarice:
APD - Alkoholom Protiv Droge
ZPP - Zakolji Pripremi Pojedi
SPS - Svinjetinom Protiv Stresa
~tuttle
P.S.
Ispricavam se zbog dokumentarne karakteristike ovog posta. Sljedeci ce sigurno biti futilan, majke mi.