Danas
43
i što još...
ništa... život ide dalje... nosi me svojim ubrzanim tokom, baca me na hridi, polaže na pješćane žalove, razvlači me, steže, guši i proširuje, grije me i smrzava...
Lijepo!!!
Kad pogledam oko sebe... vidim... ljude koji me vole, cijene, obožavaju... trpe, dosađuju se, kolutaju očima...
Kaleidoskop... opet mi se vraća ta slika... slika iz (tako davanog) djetinjstva...
43!!!
zaboravila sam kako je to biti dijete... radovati se kao djete... igrati se kao djete... voljeti kao djete...
***
ne ću praviti tortu
ne ću puhati u svjećice
samo ću ispiti čašu vina
za 43... za sebe... za život... za iskustvo... za nadanja... za strahove... za budućnost
želja je sve manje i sve su koncentrirane i vrlo jednostavne... živjeti dalje, voljeti, radovati se, što manje brinuti
Post je objavljen 26.10.2006. u 01:04 sati.