...želim svoj život natrag...bubnjevi u pozadini, da se pomaknem? Svi spavaju, ja ocekujem tvoj poziv, u tami noci...i u ovom svijetu punom stranaca...
...nasmijava me život, pritisnut uza zid sanjam o prozoru, gledao sam
kroz njega, gledam i sada, ali ne vidim smisao u onom odrazu u svojim očima...nasmijava...jesam li klaun zivotu?...
...dok gledam onaj svijet, gledam sebe...nisam sretan...lutam...ti nisi pokraj mene, nema te, a rekla si zauvijek!
Krhotine stakla ležale su na podu, a kapljice krvi su pratile lagan hod prema zidu...zar je tako teško pogledati, a ne gledati ono što bi htio. Teško je otvoriti prozor...zar je bolje gledati iskrivljene slike na zidu, sjene koje prolaze ili iste svakim danom...
Želim li posjedovati baš svaku ciglu ili bih se mogao zadovoljiti tvojim osmjehom? Pogledom na sreću, ljubav, na jednostavan život bez prozora, život prepun osjećaja, doživljaja...
...porazila me mjesečina...noć pod kojom sam nekoć šetao...parkom...
što je s starcem, što je s klupicom?
...još su na istom mjestu, a gdje sam ja...gledam sve kroz staklo, tako krhko, a čuva me od hladnoće...
Gdje si ti...tu si cijelo vrijeme, ali te ne primjećujem znam...oprosti mi...išao sam svojim putem...prošao popločenu stazu i zapeo u polju...poznatom polju, ali je vjetar zameo trag i sada lutam mjesecima...osluškujem vjetar, povjetarac me vodi...hoću li se vratiti?
Jesam li isti kao onaj prije? Puštam muziku da svira, ptice su odletjele, ulice su ostale bez sunca, ispratio sam te...i ostao sam...vratila si se...sreo sam te slučajno na putu života...i što sada?
vratiti se ne znam, pokažeš mi put?
...gledam oči tvoje, vratile me djetinjstvu...svaki prolaznik ti si mogla
biti...gledam, ali ne vidim...kakva to sudbina si ti...
pogašena svjetla na trijemu...jesam li doma?
Post je objavljen 27.10.2006. u 00:00 sati.