ŽIVOT JE LIJEP
Ja sam debilno dijete malo,
nikom do mene nije stalo.
Svi me kude, psuju, pljuju,
kad me vide odmah bljuju.
Fali mi noga i ruka čak,
da sam kripl, to vidi svak.
Fali mi bubreg lijevi i desno krilo plućno,
sjebana mi probava i prdim bučno,
jetra mi je prestala radit,
novu si trebam usadit.
Smrdim poput trulog gnoja
s primjesama pokvarene ribe i ljudskog znoja.
Imam jedno stakleno oko,
drugo je potpuno razroko.
Fali mi polovica lijevog uha
pa imam sjebano osjetilo sluha.
Srce kuca tri otkucaja u minuti,
u kurcu su svi optjecajni puti,
živčani sustav ne znam ni dal imam,
ispustim sve što u ruku primam.
Organizam nastanjuju mi razne bolesti:
abeceda hepatitisa, sifilis, prijelomi česti
jer imam tumore i sve žive rakove,
aparati jedva da pokazuju životne znakove.
Kao dobar dan su mi upale i infekcije,
po satu dobivam dvije-tri injekcije.
u krevetu ležim cijelo vrijeme,
u kurcu kateter da pišanje ne stvara probleme.
Na krevetu odrezana rupa i kanta ispod,
da lakše serem, a da baš ne pada na pod.
Dok iz dana u dan ležim, mislima lutam,
svaki puta kad tablete gutam.
Mislim da mi je život zaista lijep,
premda sam kripl nijem, gluh i slijep.
Post je objavljen 26.10.2006. u 00:20 sati.