RIJEKA
Sjećam se jedne poluzimske priče.
Iznenada je počeo snijeg, zameo je putove, a ja - ja sam htjela ići s tobom pa makar bili zameteni, pa makar promrzli, ja nisam mogla odustati od tog jednog zajedničkog dana.
Krenuli smo autobusom, jer je preopasno bilo ići autom, a ti si bio zatečen mojom odlučnošću da se ne vraćam kući, da sam spremna za put, da me ne možeš odgovoriti.
Teško probijanje kroz Liku i Gorski Kotar, autobus je svako malo zastajkivao da se odlede brisači stakla i stigli smo u Rijeku po noći.
Jedan hotel za nevažne putnike, izvan važnih putova grada, jedna topla noć u krevetu s tobom, jedno sexy jutro i jedna bijedna zajednička kupaonica za cijeli kat.
Šetnja do centra u rano jutro i skupina morčića na svom pohodu, potpuno nejasnog cilja i motiva - u to vrijeme, na tom mjestu, kao da su ispali iz bajke.
Tvoj radni dan, moj slobodni dan i povratak ovaj puta vlakom u mirisima i parama rakije iz razbijene boce.
Još jedan vikend u kojem je moj život imao svoj smisao i značenje.
Post je objavljen 25.10.2006. u 23:48 sati.