Marketing
svi tvrde da postoji jedan svijet...ja tvrdim da postoje dva...jedan je moj,a drugi djelite kak ocete :)
Ovo je mozda zadnji put da svojom rukom pismo pisem.... htjela sam otici... jednostavno sam morala. U meni je bila neka potreba, potreba za slobodom.... Previše mi se život zakomplicirao, taj maleni glasis u meni dao mi je znak da je gotovo, da moram pokupiti sve svoje što mi je drago i otići dalje, otići u nepovrat. .... sad, kad me nema više s Tobom, znaj da negdje za tebe dišem, stalno si mi u mislima i volim Te kao i prvog dana kada sam ugledala Tvoje milo lice i Tvoj osmjeh. Jako mi je znacila svaka tvoja lijepa rijec, kao i kritika, bio si uz mene kada sam Te trebala, davao mi savjete, povremeno me spuštao na zemlju i bio mi podrška kroz moj put života. Sada, kada me više nema,Ti ne brini kako sam i gdje sam, jer tu sam negdje, mislim na tebe. Kroz dio tebe ću uvijek disati, uvijek ću biti oblacak nad kojim cu Ti davati snage za dalje. Ja sam morala otići, nemoj zato i Ti, i, budi jak. Nemam Ti sta za ostaviti, samo lijepu rijech i posljednji pozdrav i znaj uvijek ces mi biti u srcu i gdje god prosaoo moje oko će Te vidjeti! hm...mislim da se zna za koga je oaj post... :)
Post je objavljen 25.10.2006. u 22:22 sati.