Čitam,čitam,i čitam..
volim doći ovdje i pročitati te sve blogove,još ako naletim na nekoga tko zbilja ima smisla za pisanjem (iako nevolim bas neke poezije,neke pjesme,neke pjesnicki nadarene recenice,i tako to) vise me zadovoljava onako neki tekst jednog prosjecnog covjeka,u kojem mogu uvidjeti tu neku iskrenost i da se neboji napisati neke stvari od kojih svi mi bjezimo! Danas sam tako naletio na blog jedne cure..cura je odustala od pisanja,i od svoga bloga..
Zašto?
Prekinula je sa svojom ljubavi,sa svojim deckom kojeg je jako voljela,naime neki nesretan prekid (da li je ikada uopce sretan?!) i nemoze se pomiriti sa time. Kaze mora prestati plakati, mora se srediti i neželi vise pisati ovdje (pogotovo ne ovakve depresivna postove kakve piše) jer je sve podsjeca na njega i ubija ju sve vise svaki taj tekst! Vratit ce se kada preboli i kada ce joj zivot postati smislen..ako ce ikada preboljeti!!
Razumijem,jer i blog je dijelic tvoga zivota, nekome blog znaci sve, netko ima prijatelje samo preko bloga, netko na blog dolazi zajebavati nekog treceg, nekome je jednostavno dosadno pa pise gluposti..i stvarno te podsjeca na sve sto prozivljavas..
Pisanje dnevnika? Koja svrha je zapisivanje dogadaja pogotovo onih ruznih,kojih se vise nezelis nikada sjetiti, koje zelis zaboraviti..nismo vise djeca (da popunjavamo leksikone,spomenare),pa da nakon nekog vremena se smijes glupostima koje si nekada zapisivao i smijes se na vlastiti racun kako si nekada bio naivan i smijes se dogadajima i nesretnim "ljubavima" i kako si nekada patio!
Da li je cura pobjegla od sebe, od svojega trenutnog stanja, svojega zivota..ma nije, ruzna sjecanja jednoga dana neka ostanu negdje duboko zakopana, tko bi ih se uopce zelio vise sjecati, "čitati"...
..nadam se da ces se vratiti vrlo brzo, preporođena, i da ces sve te svoje depresivne postove zauvijek baciti u zaborav,izbrisati mozda i zasjati u novome svjetlu,sretna..sa nekim sretnijim postom jer za te trenutke se isplati zivjeti! Cekat cu te..
Post je objavljen 25.10.2006. u 20:02 sati.