Vijest je dosegla kritičnu masu. Nitko se očito ne želi petljati s mobbingom u vojsci, ali na (ne)sreću do svog finala dokotrljao se i jedan civilni slučaj. Pametni znanstvenici šikanirali su mlađu kolegicu, koja nije završila škole po njihovm ukusu. Jer je nisu mogli cijepiti u mozak sa svojim znanstvenim tezama i dogmama. Poznato?
I tako mlada znanstvenica koja također vuče tužbu iz 2002-te, ove godine dobija presudu u svoju korist. Svaka čast... za razliku od mene, kojeg nije gazio nekakav znanstvenik sa smješkom na licu, već vojno smb grlo, koje je deralo iz petnih žila po kancelarijama ili na hodniku. Unoseći mi se u facu sa svojim zadahom. Proizvod JNA, kojem sam i do tri puta dnevno morao podnositi pisana izvješća o provedbi radnog vremena do tada. Kada sam otišao na WC i koliko sam se zadržao? Koji je svaku svoju izgovorenu glupost završavao rječima to je zapovjed. Na što bi ja salutirao i rekao - Na zapovjed! I izvršio navedeno u (ne mogućem) zadanom roku. Među ostalim, preveo cijeli jedan Field Manual Američke vojske. Težine cca 1.5 MB čistog teksta. U tjedan dana.
Što reći o smb primozgu, koji mi je zabranio pisati za časopis Hrvatski vojnik ili čak određivao u kojoj jakni ću dolaziti na posao. Koji mi je zabranio raditi na predpotopnoj 486 iz sigurnosnih razloga. Koji me je iz kancelarije iselio u prijemni ured Odjela, te sam morao sjediti u sobi s njegovom tajnicom i gledati u zid do kraja radnog vremena. Koji mi nije dao pravilnikom zajamčeni slobodni dan za obranu magisterija. Koji je dan nakon obrane, pokrenuo moj premještaj na niže ustrojbeno mjesto, kako bi mi onemogućio zakonom definirano brže napredovanje u činu. Koji me je stavio dežurat za Novu godinu, iako sam od ponoći bio izmješten u drugu postrojbu. Koji me ocjenio službenom ocjenom zadovoljava s kojom mi je onemogućio stjecanje sljedećeg čina, a koja je u međuvremenu poništena na Upravnom sudu. No zbog nje osporeni čin, nikad nisam dobio. Koji me je sa stupnjem mr.sc. kojeg vojni zakon definira kao uvjet za čin brigadnog generala, proglasio neperspektivnim za daljnju službu. Koji me uništio kao pilota, posrednim utjecajem na niže zapovjednike, budući sam u tri godine odletio svega dvadesetak sati. Koji me na kraju šalje u premještaj 400km od tek okupljene obitelji. Koji nakon mog petomjesečnog bolovanja kao posljedice ozljede na radu, nekako utječe i na rješenje zdravstvenog povjerenstva MORH-a. Proglašavaju me potpuno nesposobnog za daljnju vojnu službu. Najbolja fora je što su u tročlanom povjerenstvu sjedila i dva specijalista zrakoplovne medicine, koji su mi godinu dana prije potpisivali - sposoban za pilota.
I sve to su, osim hrpe papira i deset "mojih" svjedoka, potvrđivali čak i njegovi svjedoci - generali i personalci, koji su potpisivali sve to. Koji su rekli - Da, potpisao sam, ali na prijedlog brigadira Juraj Butorca. Kolegica znanstvenica dobije tužbu, a ja ne. Drago mi je zbog nje, ali tko je tu normalan? Kakva je to pravda i pravosuđe? Uostalom osvjedočite se sami. Večeras ide prilog koji je snimljen prije punih deset dana. Napokon u Temi dana - Dnevnika Nove TV. Zahvaljući kolegici znanstvenici.
Post je objavljen 25.10.2006. u 16:40 sati.