Pregled posta

UZAS!!!

Imam osijecaj koda mi sve pomalo klizi iz ruku...koda ce svaki cas popucati konci koji me povezuju sa najblizim osobama. Imam osijcaj da cu se prvi put suociti sa pravom smrcu voljene osobe...Nikad u zivou se nisam ovoliko grizla za neke pogreske!
Koji se meni kurac dogada.
Jucer mi je bio najgori dan u mom zivotu. Mojoj baki je pozlilo! Nisam znala sta joj je. Da li je to zbog svih onih ljekova koje pije, dali je to zbog mog djetinjastog ponasanja koji je svaki put nazivcira, dali to mozda ona samo glumi da bi je shvatili ozbiljnije nego inace... Kad se samo sijeti kako je bila bijela, slaba..Izgledala je koda nije ni jela ni pila nista mjesec dana. Prvi put u zivotu sam shvatila da ta zena ima vec 72 godine i da je ozbiljno bolesna. Prvi put u ovom jebenom zivotu sam shvatila da joj malo fali da ne umre... No, sad se jos vise bojim toga nego jucer... Nasoj profesorici je jucer preminuo muz koji je imao 60 godina i to jedva... Kad smo ja i Lidija cule da necemo imati nastavu poslije odmora vrisnule smo od srece i smijale se i veselile dok na kraju nismo shvatile da je profesorici preminuo muz ,a da se mi tu veselimo jer nema nasteve!!! Uzasno se ljutim na nas!!!
Pola skole je islo na ispracaj, a Lidija i ja, naravno nismo otisle nego smo se otisle zajebavat u Palach... Poslije podne smo sreli dvije cure iz naseg razreda koje su bile na ispracaju i naravno dvije znatizeljne glupac su morale saznati sta je bilo:

prepricava Gasiaka dvijema babama!!! (Ja i Lidija smo znatizeljne babe samo da se zna!) Kad sam to cula samo su me tijelom prosli trnci. Nisam mogla vjeroat sta moze jedna smrt uciniti od najbrbljavijeg covijeka na svijetu. U tom trenu kad sam ja cula kako se profesorica ponasala, prosle su me misli glavom: "Jebote, Keza!!! Zamisli sebe u kakovom ces stanju biti kad tebi neka voljena osoba umre!!! Samo sam se jos jednom najezila i krenula prema naprijed govoreci Lidiji: Uzasno sam ljuta i jos vise me strah... sta su ti ljudi bogu skrivili da im oduzimaju najmilije osobe u cijelom zivotu. Provedu cijeli svoj zivot s voljenom osobom i u jednom trenu vise je nikad nema... Cemu sve to???
Sve svoje strahove mogu zanemarit samo na dva nacin. Nikad u zivotu se ne osijecam bolje nego kad lijepo popricam sa Lidijom o nekim ozbiljnijim temama, o nasim zivotima i nasim osijecajima koji trenutacno prebivaju u nama i svaki put kad ja spomenem Marinota ona moze tu istu recenicu ponovit za Astrid... Kad ja kazem koliko mi samo nedostaje Marino, ona samo to ponovi i kaze koliko joj Asrid nedostaje. (POTHITNO JOJ TREBA DECKO!!! Drugi nacin je koja topla i pametna recenica od Marinota koja me uvijek nasmije i opameti... U njemu vidim jako velikog prijatelja i decka kojeg volim vise od svega na ovom svijetu i vec jedno duze vrijeme nisam bila ovoliko povezana sa nekom osobom. Pa ljudovi evo jos malom provala



Ulaze neka dva decka u Palach i sjednu stol pokraj nas i upite me Lidija: "Dali ti je ovaj tip zgodan?" (pokaze prstom na njega)
Ja: "ne!"
Lidija: "Meni je ful zgodan. AAAAAAAA..."
Ja: "Malo je sladak, ali nije zgodan!"
Lidija: "aj, ocijena od 1 do 5?"
Ja: "3 i pol!"
Lidija: "A ovaj drugi? Aj od 1 do 5? Cisti komad,zar ne?!"
Ja: "pa tri isto!"
I dobro mi prestanemo to komentirat i U jednom trenu dok je Lidija ispijala guteve pive ovaj drugi decko se okrenuo prema nama. Kad sam ga ja ugledala, zaderala sam se ko stoka: "AAAA.. JEDAN; KOMAD; NULA; TOTALNI PROMASAJ... AAAAAAA!!!"


Ja: "Ja sam kul! Ti nisi!" (citam sa stola u Palachu)
Lidija: "HAHAHA... To koda smo mi pisali..."

"I am small and the world is big But I'm not afraid of anything" (AVRIL LAVIGNE- HOW DOES IT FEEL)
Ovo je totalno istinit stih!!!



Pa ljudovi ovdije se vise nema sta rec nego budite pozdravljeni I evo saljem jednu velikum pusu svima!!!


Post je objavljen 25.10.2006. u 15:04 sati.