Prošlo je 63 dana. Recite šta oćete.
Samo nemojte tražit od mene da tražim dalje. Ja sam svoju daleku i apsolutno nerealnu sreću našla. Da, ubit će me to jednom, ali zasad me još nije slomilo. Neizbježno je. Čudno je to sve, premda toliko odvratno i tužno, ali toliko predivno.
...my heart, my flame, my heart, my road...
Ima dana kad skačem okolo, grlim ljude i vrištim da ih volim.
Ima dana kad kažem da je sve oko mene savršeno.
Ima dana kada shvatim da mogu sve.
Ima dana kad se želim zavuć pod poplun i čekat da svijet nestane.
Ima dana kad pogledam sliku, sjetim se svega i znam da sam najsretnija na svijetu.
A ima dana kad si kraj mene, kad me držiš za ruku i kad se zajedno borimo protiv sebe.
...she needs you like she needs her pills, to tell her that the world's ok...
Trebaš mi da me uvjeriš u sve ono u što vjerujem kad nisam sama.
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
*bolni gotičarski vrisak u agoniji*
Ja sam ništa.
Vrati se, vrati se, vrati se.
S druge strane, osjećam da moram to prekinut jer nema smisla. /znaš da nema, znaš da nema, znaš da nema/. Ali zašto onda...?
Es wäre so schön wenn...
Ni danas, ni sutra. Jer... Previše te volim da bi te povrijedila tim riječima. A ipak se nadam da jednom hoću, jer savršeniji trenutak od tog nebi postojao.
...when the road gets too tough, is your love strong enough?...
A još uvijek si tu, i uvijek ćeš bit.
...my heartland, heartland, heartland...
Gotičarko, ubit ću te.
Post je objavljen 25.10.2006. u 16:12 sati.