Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kazzomortalle

Marketing

Forvar Duša

Ja nisam našao 68 somića Evroa na cesti ali sam našao ovu zanimljivu pričicu u inboxu:

Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se. Kada je postalo jasno da ćemo se uzeti, odlučila sam da prestanem da jedem grah.
Nekoliko mjeseci kasnije, na moj rođendan, pokvario mi se auto dok sam se vraćala kući s posla. S obzirom da sam živjela na selu, pozvala sam muža i rekla mu da ću kasniti, jer sam morala da odpjesaćim kući. Idući tako, uz put sam naišla na jednu malu gostionicu iz koje se širio miris graha i ja jednostavno nisam mogla da odolim. Posto sam imala pred sobom da prepjesaćim još kilometara i kilometara, pretpostavila sam da ću se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kući. Ušla sam u gostionicu i za čas posla sam ''sredila'' tri porcije graha. Kada sam nastavila da pjesaćim, potrudila sam se da oslobodim sav plin.
Kada sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi i veselo je rekao:
''Draga, imam iznenađenje za večeru!''
Zatim mi je stavio povez preko očiju i odveo me do stolice za stolom. Sjela sam, i baš kad je htio da mi skine povez, zazvonio je telefon. Natjerao me je da mu obećam da neću dirati povez dok se ne vrati, i otišao da se javi.
Grah koji sam pojela je još uvijek radio i pritisak je postao
nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muž ne vrati, nagnula se na jednu stranu i 'pustila' jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdio kao kada kamion sa smećem, prolazeći pored pilane, pregazi tvora. Uzela sam salvetu s krila i žustro otjerala smrad. Zatim sam se nagnula na drugu stranu i odvalila još tri. Smrad je bio gori od kuhanja kupusa. Naćulivši uši na telefonski razgovor u susjednoj sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona označilo kraj moje slobode, učinila sam još nekoliko brzih kružnih pokreta salvetom da rastjeram sve, vratila salvetu na krilo i uz osjećaj zadovoljstva i olakšanja, spustila ruke na krilo.
Lice mi je sigurno odavalo najneviniji mogući izraz kada se moj muž vratio i ispričao što se tako dugo zadržao. Pitao me jesam li virila a ja sam ga uvjerila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sjedili za stolom u glas je
uzviknulo: ''Sretan rođendan!!!'' Pala sam u nesvijest.



Post je objavljen 25.10.2006. u 13:45 sati.