Prvić je navršila 4 godine i već sada, puno je toga u stanju. Pa da vidimo o čemu je riječ:
• Ovo ljeto naučila je plivati. Dobro, dobro nije to baš potpuno samostalno plivanje, jedno od onih kada je ostavite u moru a vi odete i vratite se nakon 10 godina a njoj narasle sise. Ipak, 10-ak metara može preplivati bez ičega (koluta, "mišića"…) a kada većina majki izjavljuje da njihovo čedo hoda već s učinjenim jednim korakom, onda i ja, mirne savjesti mogu izjaviti da Prvić pliva. Inače, za vas krumpirove zlatice sa kontinenta jedna opaska – nakon 4. godine normalno je naučiti plivati (Čak je i Boži iz Ravnoga to uspjelo u 7. osnovne; cijelo selo bilo je ponosno) a prije 4 godine – to je zaista rijetkost. Što ima tako važno u tom plivanju u ranoj dobi, zapitat će se mnogi? "Sreća je u malim stvarima". To ne želim objašnjavati.
• Naučila je slova. Prvić je slova kao simbole znala već sa 2.5 godine (npr. pokažeš joj slovo "M" – ona kaže "mama; pokažeš joj slovo "F" – ona kaže "fantazmagorija" itakodaljeištatigajaznam). Sada ona pak zna slova na uobičajeni način a nakon što smo joj tri puta do sada dali za piše na kompjuteru, zna sama napisati "mama", "tata", "Glavaš" (ok, ok…samo mama i tata, uhvatili ste me). Daljnje vježbe sam zabranio jer brzina kojom usvaja tastaturu navodi me na pomisao da bi mogla postati daktilografkinja nekom geraralu; suprotno planiranoj karijerimažoretkinje koju sam joj već trasirao.
• Prvić zna za lijevu i desnu stranu. Naizgled, riječ je o sasvim uobičajenom znanju ali … je li baš tako kad su žene u pitanju? Dakle, tražeći najbolji način kako će zauvijek zapamtiti primjerice desnu stranu ja sam joj to objasnio ovako: Desna strana ti je ona koja je suprotna od one strane na kojoj se nalazi srce. Zvuči jednostavno zar ne? E onda se javila Prvićkina pametnija roditeljica i objasnila joj da je desna strana ona na kojoj se nalazi ruka kojom njiše kolije…ovaj..ruka kojom piše. Eh, baš je komplicirana.
• Prvić zna brojeve. Dakle, Prvić broji do 29 s tim da uvijek preskače 19. Ne znam to objasniti ali znam da je u dobi od 2 godine, brojeći do 5 uvijek preskala 4. Naprosto je to bilo tako koliko god puta ponovila. Ja mislim da je to neka greška u genetskom kodu. Mislim da joj je sjeben neki čip ali nadam se da se u budućnosti to neće reflektirati u nekoj većoj "falingi".
• Slaže puzzle od 160 komada. Ovo smatram njenim najvećim dostignućem iz prostog razloga što je meni to prilično teško, a bez gledanja slike čak nemoguće. Ipak, ona ne gleda u sliku čak ni kada puzzle slaže prvi put. Nije mi to jasno. Moj racionalni mozak to ne može pojmiti. Ali vjerujem da to ima veze s onim kad su Prvića na 3 sata oteli izvanzemaljci. Nisam vam pričao o tome? Hm…uglavnom, puzzle rastura. A uz to valja napomenuti da može sjediti sat vremena i bez prestanka slagati spomenute puzzle što znači da ima odličnu moć koncentracije. Bolji poznavatelji dječje psihe znat će da je ovo ogromno postignuće (s kojim ja, naravno, nemam veze)
• Ima smisla za estetiku. Dakle, suprotno gornjem, ovo nije ništa naročito. Štoviše, karakterizira većinu djece njezine dobi ali veseli. Oni koji misle da je smisao za lijepo nešto potpuno nevažno, griješe. Smisao za lijepo (slaganje boja primjerice) generira neke bitne stvari u budućnosti. Koje? Pa jebemu selo, nisam ja ovdje da vas učim nego da vas izvjestimJ
• Vokabular moje Prvićke za pohvalu je. Imam "dvojezično", čak i "višejezično" dijete. Naime, ona svoj govor prilagođava sugovorniku. U tom kontekstu, meni će reći da je ono tamo "svjetionik Sv. Andrija", materi će govoriti o lanterni Sv. Andrije a ona će, kada priča sa Zvonkom, pričati o feralu Sv. Andrije. Iznimno bogat repertoar riječi vuče porijeklo iz činjenice da je Prvić pasionirani ljubitelj priča. Bilo kakve vrste. Ponekad, kad joj baš dopizde klasične bajke tipa Snjeguljica, traži da joj se priča "bilo što o bilo čemu".
• Po vlastitoj izjavi, pamti kao slon što znači da joj se ne smije lagati u nadi da " dijete je to, već sutra će zaboraviti". Neće. Ni sutra ni ikada. Ponekad imam dojam da će jednog dana puknuti jer su joj sve informacije koje je ikad primila od njenog rođenja, još uvijek dostupne. Koliko je velik taj hard disk ostaje za vidjeti.
"Vidi ga što se kurči, kao da samo on ima djecu" reći će slučajni namjernici. I to neće biti bez osnova. Stoga, evo i naramka karakteristika s kojima nitko rado ne bi pohvalio:
• Slabo jede. Ili točnije, gotovo da ne jede ništa. Razlog da se to po kilaži baš i ne vidi je u ogromnom trudu svih u njenom okruženju. Kad je o hrani riječ, ima Pavlovljev refleks – podupre glavu rukom (valjda u strahu da ne otpadne), namjesti pod a) paćenički izraz u stilu "vidite kako je samo meni" …pod b) strašno mi se spava – oči_na_pola_koplja_izraz
• Stalno pada. Dakle, ne pada kao "normalna djeca" kad se penju na stabla, skaču preko provalije. Ona pada iz čista mira. Tako. Jednostavno padne. I onda pogleda da vidi hoće li se tko ljutiti…. Nekako mislim da neće biti sportašica. Ne pitajte me zašto tako mislim ;)
Budući da je Prviću danas rođendan, nećemo inzistirati da drugim "nedostacima", zar ne? Ovo će biti dovoljno.